Organizatori netom završene 60. Pule ističu da će se, osim po nagrađenim filmskim naslovima, festival pamtiti po rekordnom broju filmova koji su prikazani u sklopu nacionalnog programa, po svečanom otvorenju s 3D mappingom na zidinama Arene, kao i po dolasku brojnih redateljskih i glumačkih zvijezda jugoslavenske kinematografije koji su stvarali povijest ovog festivala.
Treba, međutim, reći da umjetničke veličine i kultni filmski autori nisu dobili punu satisfakciju da ih se zajedno pozove na veliku pozornicu Arene. Filmske zvijezde jugoslavenskog razdoblja zaslužile su ipak više pozornosti i ozbiljniji pristup u prezentaciji njihova stvaralaštva. Primjerice, potencijalno vrlo interesantnu panel-diskusiju s filmskim legendama umjetnički direktor festivala Zlatko Vidačković odradio je u Circolu frapantno površno i amaterski, pretvorivši je u hladni "komemorativan" skup, uz očito nezadovoljstvo aktera rasprave. Nekoliko glumaca čak se i otvoreno sprdalo, pa bi kad bi preuzeli mikrofon, pitali bi: "Zar i ja da nešto kažem o Puli bez pitanja?"
Unatoč ovim propustima, festival zaslužuje podršku, posebno vrijedna ženska pulska ekipa koja se mora izboriti za punu organizacijsku autonomiju u odnosu na Zagreb, kolikogod državni proračun bio glavni financijer ove važne nacionalne manifestacije.
S pravom se organizatori pozivaju na odličnu posjećenost, bogat popratni programi, rekordan broj izložbi o i oko filma te novu Kamp RED radionicu koji su doprinijeli slavljeničkoj festivalskoj atmosferi. Pretočeno u brojke to izgleda ovako: 15 festivalskih dana; 19 festivalskih lokacija; 128 filmova; u nacionalnom programu 14 hrvatskih filmova i 10 manjinskih koprodukcija; 71 751 gledatelja, 14 koncerata; šest izložbi; tri radionice s ukupno 67 polaznika i 14 realiziranih filmova; 1. 374 akreditiranih i 768 medijskih objava; 79. 144 posjeta na web stranici festivala; 708 preuzimanja festivalske mobilne aplikacije; 45.616 pregleda. (Zoran ANGELESKI)