U Čakavskoj kući u Žminju, u samom srcu čakavske beside, Drago Orlić i Goran Prodan predstavili su devetu po redu knjigu kolumni koje pod naslovom "Lipi moji" od 1993. izlaze u Glasu Istre, u satiričkom podlistku "La kost".
Orlić kolumne potpisuje kao Zvane Lakodelac, do sada ih je pod tim pseudonimom objavio više od tisuću, a svaka od devet objavljenih knjiga sadrži ih stotinjak. Prodan je podsjetio kako je Zvane Lakodelac svoje kozerije počeo objavljivati daleke 1976., a budući da od tada u raznim tiskovinama objavljuje bez prekida, može se reći kako se radi o jednoj od kolumni s najdužom neprekinutom tradicijom u hrvatskom novinarstvu. U devetu knjigu "Lipi moji" uvrštene su kolumne objavljene od studenog 2010. do veljače 2013.
Kako i priliči, autor i urednik predstavili su Lakodelca, koji sa svojim prijateljima, a ova ih je četiri desetljeća stekao velik broj, komentira našu svakodnevicu. Zahvaljujući brojnim poznanstvima Lakodelac je upućen u mnoga događanja, ali svojim ugledom i autoritetom na mnoga i utječe. Stoga nije novina da se u njegovoj konobi stvaraju, ali i raspliću mnogi važni događaji. Na Prodanovo pitanje koliko je teško biti aktualan u satiri, Orlić odgovara da mu je nekada bilo teško, ali sada je to vicija, a svake se vicije teško odreći. Stoga je kolumne pisao u raznim situacijama: na skijanju, na krstarenju, a bogme i u bolničkom krevetu. Nikada mu, kaže, nije nedostajalo inspiracije i nikada se nije dogodilo da "Lipi moji" nisu na vrijeme stigli u redakciju.
Čitajući neke dijelove kolumni Prodan je posvjedočio kako opažanja i komentari Orlićeva alter ega ne gube na aktualnosti, naprotiv, neka su se njegova predviđanja i ostvarila. Osim velikom doprinosu humoru i satiri, kao prilično teškim književnim izričajima, Orlićeve kolumne, kako sam kaže, pisane vlaškom čalavicom, veliki su doprinos našoj jezičnoj baštini i istarskoj kulturi uopće. Ne radi se samo o očuvanju jezika, već i pučke usmene književnosti kroz poslovice koje redovito objavljuje u svakoj kolumni. Na pitanje koja mu je poslovica najdraža, Orlić ne dvoji već odgovara: "Ki ima samo jene brageše, zna ča če obući", ali Prodanu je ipak draža: "Ki je srićan, nanka u kondotu ni lačan". Uređujući "La kost" Prodan je zaključio kako je do sada Orlić objavio oko četiri tisuće poslovica, a to je doista impozantan opus.
Budući da je cijela promocija koju je organizirala žminjska knjižnica koju vodi Nada Galant, bila ležerna i duhovita, Prodan je čitajući dijelove pojedinih kolumni pročitao dio jedne od njih objavljene prije šest godina. U njoj Zvane Lakodelac i Donald Trump razgovaraju o kupnji Brijunskog otočja, a gle čuda, upravo o tomu su prije nekoliko dana pisale novine. To možda ponajbolje svjedoči o pronicljivosti Zvane Lakodelca, ali i o svevremenosti satire, jer, kažu, sve se mijenja, jedino je ljudska glupost stalna. Upravo je ta konstanta Zvani Lakodelacu već četiri desetljeća nepresušan izvor inspiracije za satiričke tekstove kojima svakog četvrtka u Glasu Istre oduševljava čitatelje. (Mirjan RIMANIĆ)