Župa Dajla, ali i tvrtka Abbazia d.o.o. suprotstavile su se rješenju hrvatskog ministra pravosuda kojim je on 9. kolovoza 2011. oglasio ništavnim sedam rješenja bujske ispostave Ureda za imovinskopravne poslove u Istarskoj županiji, a kojima je izmedu 1997. i 2002. spomenutoj župi dano (vraceno) oko 400 hektara zemljišta temeljem Zakona o naknadi za imovinu oduzetu u vrijeme jugokomunisticke vladavine. S obzirom da na ministrovo rješenje nisu, po zakonu, mogle izjaviti žalbu, obje su zainteresirane strane pokrenule upravni spor.
Župu Dajla zastupa državni tajnik Svete Stolice!
Prispijece tužbi u nadležni, Upravni sud RH potvrdila nam je jucer njegova glasnogovornica Lidija Prica. U dopisu konstatira da je ovaj sud 2. rujna zaprimio tužbu tužitelja Župe sv. Ivana Krstitelja (Dajla), zastupane po Državnom tajništvu Svete Stolice, koje zastupa državni tajnik kardinal Tarcisio Bertone. U ponedjeljak, 5. rujna 2011., protiv istoga akta zaprimljena je tužba tužitelja Abbazia d.o.o. Pula, zastupanog po direktoru Mauru Maccarinelliju, kojeg zastupa pulski odvjetnik Tiziano Sošic, doznajemo iz Upravnog suda, uz napomenu da se, sukladno zakonu, ovi predmeti ne smatraju hitnim pa ce se, nakon što spisi budu kompletirani, dodijeliti u rad sukladno njihovom poslovniku. Sadržaj tužbi nije nam (još) poznat.
Po najavama koje su neke kolege prenosile iz crkvenih krugova, bilo je za ocekivati da ce se žaliti najzainteresiranija strana - Župa Dajla, odnosno Porecka i pulska biskupija, koja ministrovim poništenjem recenih rješenja gubi i ovce i novce, jer ce i za nekretnine koje je u meduvremenu prodala morati obeštetiti državu i lokalnu samoupravu (ako nešto ne ucine Božja providnost i hrvatska vlast, koja zna biti vecim katolikom od pape). Zanimljivo je da je tužbu podnio vatikanski državni tajnik, a ne biskup porecki i pulski Ivan Milovan i dajlski župnik Milivoj Koren, iako ima naznaka da su se potonja dvojica s navodima u njoj suglasila. Spašavaju li time svoju kožu ili su biskupu Milovanu, kako neki spekuliraju, dani na toj funkciji odbrojeni?
Papa nametnuo sporazum o nekretninama
Bilo je naznaka, a i logike da ce na ministrovo rješenje reagirati i Abbazia d.o.o., trgovacko društvo s formalnim sjedištem u Puli, koje je osnovala Abbazia di Praglia, benediktinska opatija iz talijanskog mjestašca u opcini Teolo pokraj Padove, u koju su se 1948. povukli benediktinci iz samostana u Dajli nakon što im je sva imovina oduzeta - što agrarnom reformom, što konfiskacijom. Poznato je da putem te tvrtke benediktinci traže nekretnine u Dajli ili dio njih.
Podsjecamo, Abbazia di Praglia i Abbazia d.o.o. potpisale su 13. srpnja ove godine zanimljiv sporazum sa Župom Dajla i Poreckom i pulskom biskupijom kojim dobivaju 200-tinjak hektara zemljišta i 4.050.000 eura, a odustaju od vlasnickog spora koji je u tijeku na Opcinskom sudu u Bujama. Sporazum je, kao što je takoder poznato, nametnuo sam papa Benedikt XVI. (potpisao ga je njegov ovlaštenik, a ne biskup Milovan niti župnik Koren!) stavljajuci tocku na višegodišnje prijepore dviju strana oko slatkog i skupog nekretninskog kolaca u Dajli. Valja podcrtati da je sporazum solemniziran kod javnog bilježnika i ima snagu ovršnog akta. Temeljem njega Abbazia d.o.o. je predbilježila vlasnicki upis u zemljišne knjige, ali konacna uknjižba je stala kad je potkraj srpnja Porecka i pulska biskupija odbila platiti prvu ratu odštete i s pricom izašla u medije.
Ministrovo rješenje ima upitnih tvrdnji
Tada su, osim raznih, nerijetko paušalnih i neutemeljenih kvalifikacija i politickih prepucavanja, cak i na relaciji Hrvatska - Vatikan, u javnost izašla i pitanja kako je uopce zemljište bivšeg benediktinskog samostana i hospicija u Dajli moglo biti vraceno spominjanoj župi, koja je navodno pravni sljednik samostana, ako su benediktinci za te posjede obešteceni temeljem Osimskog i Rimskog sporazuma Jugoslavije s Italijom. Upravo potonje istice ministar pravosuda tvrdeci da je tim medunarodnim ugovorima, koji su iznad hrvatskih zakona, za spomenute nekretnine ugovoreno placanje naknade i one zbog toga ne mogu (nisu mogle) biti vracene temeljem Zakona o naknadi za oduzetu imovinu. Ministar takoder tvrdi da se Župa Dajla nije mogla legitimirati kao pravni sljednik spomenutog samostana, bez obzira što o tome postoji službena izjava Biskupskog ordinarijata u Porecu.
Naposljetku, ministar obrazlaže i da imovina nije mogla biti vracena jer oduzimanjem kroz agrarnu reformu nije prenesena u društveno vlasništvo, vec je postala vlasništvo obradivaca zemljišta i njihovih obitelji. Medutim, ta je tvrdnja upitna samom cinjenicom da u odlukama, kojima je Kotarska agrarna komisija 1947. benediktincima oduzela zemljišta i dio gospodarskih i stambenih objekata, jasno piše da neke od tih nekretnina postaju opcenarodna imovina, dakle društveno vlasništvo.
U grubo, rijec je o oko 140 hektara, vecinom šuma, ali i pašnjaka i zgrada. Takoder, manji dio nekretnina koje su im još bile ostale benediktincima je 1948. konfisciran i postao je vlasništvo Okružnog NO-a za Istru (opet društveno vlasništvo), nakon što su osudeni za privredni kriminal i prakticki prisiljeni na odlazak iz nove, jugoslavenske i komunisticke države.
Treci kupci "spašeni"?
Valja naglasiti i da je Župa Dajla, kao "univerzalni pravni sljednik Samostana kasinskih benediktinaca Dajla", pravomocnom presudom još 1996. godine dobila 30 hektara poljoprivrednog zemljišta. Naime, Opcinski sud u Bujama utvrdio je tada da samostanu nije na njemu prestalo pravo vlasništva jer mu je najmanje toliko zemljišta moralo biti ostavljeno u agrarnoj reformi. Dio tih cestica takoder je predmetom sporazuma Župe i Biskupije s Abbazzijom di Praglia i Abbazijom d.o.o.
Naposljetku, velik dio zemljišta, poljoprivrednih i urbaniziranih cestica, Župa Dajla, odnosno Porecka i pulska biskupija u meduvremenu je prodala raznim kupcima ili unijela u temeljni kapital trgovackih društava (od kojih je jedno zajedno s nekretninama prodala). Ti su kupci vjerojatno "spašeni", jer su vlasništvo stekli u dobroj vjeri, po nacelu povjerenja u zemljišne knjige u kojima je u trenutku kupoprodaje pisalo da je Župa Dajla jedini vlasnik, bez ikakvih tereta. No, ako ministrovo rješenje doista postane važece (tužbe ukazuju da i oko njega ima odredenih pravnih sumnji) i pokaže se da su te nekretnine trebale ostati u vlasništvu države, odnosno jedinica lokalne samouprave kad je rijec o gradevinskom zemljištu, na neki ce se nacin država i samouprava morati namiriti od Crkve.
Vec i iz ovih natuknica jasno je da je rijec o vrlo kompliciranom slucaju koji nece biti lako, a još manje brzo riješen. Naravno, pitanje je i na koji nacin. A pored rješavanja tužbi na ministrovo rješenje slijedi i nastavak sudskog spora u kome Abbazia di Praglia i Abbazia d.o.o. tuže Župu Dajla, Porecku i pulsku biskupiju, Republiku Hrvatsku, Grad Novigrad, Matu Vekica iz Trsta i trgovacka društva Benedikt iz Dajle i Golf Istra iz Zagreba tražeci nekretnine bivšeg benediktinskog samostana u Dajli. Ta je tužba, istina, trebala biti povucena temeljem spomenutog unutarcrkvenog sporazuma, ali okolnosti su se promijenile. Rocište je bilo zakazano za 19. rujna, ali je odgodeno za mjesec dana, saznali smo od predsjednice Opcinskog suda u Bujama.