Po danu ih nema, ali zato navečer pa sve do ranih jutarnjih sati traje pohod mekušaca koji nisu izbirljivi. - Sve im je podjednako primamljivo, djetelina, salata, radič, mahunarke, a kod tikva ne samo list već i plod, žale se braća Roberto i Aldo Rabak iz sela Žulići
S prvim proljetnim danima na tisuće i tisuće puževa golaća okupiralo je područje od Lupoglava, prema Ročkom Polju i Žulićima. Po danu ih nema, ali zato navečer pa sve do ranih jutarnjih sati traje pohod mekušaca koji nisu izbirljivi.
- Sve im je podjednako primamljivo, djetelina, salata, radić, mahunarke, a kod tikvi ne samo list već i plod, žale braća se Roberto i Aldo Rabak iz sela Žulići.
Riječ je o puževima golaćima neobične smeđe boje koji se pojavljuju u većim grupama, a 64-godišnji Roberto prvi je puta za njih čuo prije desetak godina kada su se pojavili na Pristavi kod Lupoglava i tvrdi da ih nikada do sada nije vidio, a riječ je o nepoznatoj vrsti na ovom području.
U međuvremenu su se proširili prema Ročkom Polju, a tri godine trebalo im je da prijeđu preko željezničke pruge koja im je predstavljala barijeru. Lani ih je bio rekordan broj, iznimno im je pogodovalo kišno proljeće i ljeto, a ove ih je godine nešto manje, desetkovale su ih nedavne vrućine kada su temperature dosezala i 32 stupnja Celzija u hladu. No i dalje ih ima previše.
- U ranim jutarnjim satima, kada padne kiša, ne možeš hodati po travi a da ne pregaziš barem jednog puža, kaže Robertova supruga Marjuča. Za sada se protiv puževa bore pužomorom. I doista, njiva s posađenim tikvama sva je okružena plavičastim zrncima. (Gordana ČALIĆ ŠVERKO)
VIŠE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU