Okrivljenicu sam prvi put vidjela na prošloj raspravi, nikad prije je nisam vidjela. Moj suprug je obolio na srce i živce, pa kad je u novinama "Svet" naišao na oglas s fotografijom neke osobe koja je oglašavala liječenje molitvom, krajem siječnja 2012. godine bez mog znanja zvao tih nekoliko oglašenih brojeva mobitela. Obvezujem se sudu dostaviti taj oglas, rekla je 64-godišnjakinja, pozvana kao svjedok u postupku koji se vodi protiv Zorice Damnjanović, 58-godišnjakinje iz Pule, optužene za prevaru. Tereti se da je, lažno se predstavljajući kao osoba koja liječi molitvom, bračni par, hrvatske državljane s prebivalištem u Njemačkoj, prevarila za više od tri milijuna kuna u nepunih sedam mjeseci. Na prvoj raspravi pred sutkinjom Damirom Delost Damnjanović se izjasnila da se ne osjeća krivom i da će u postupku dokazati ne samo da nije prevarila bračni par, nego da ih nikada nije vidjela.
- Nakon tih razgovora suprug mi je znao reći: "Nazovi ženu, vidjet ćeš što će ti reći", čemu sam se ja isprva opirala i nisam htjela čuti tu osobu. Međutim, nakon nekog vremena sam nazvala taj broj, ženska osoba koja mi se javila predstavila se imenom Milenija Milanović iz manastira Kula. Tijekom razgovora rekla mi je da će mi kći umrijeti za tri nedjelje, ali da ona živi u manastiru u Kuli, da ima monarhe, sestre i Majku Božju kod kojih može postići da mi kćerka ne umre, nastavila je priču svjedokinja.
Nikada dosta
- Majka sam kćeri i dvojice sinova, svi su zdravi. Zauzvrat je tražila da joj pošaljem novac te sam joj u prvom navratu putem Western Uniona, 19. siječnja 2012. godine poslala 733,50 eura. Kao primatelja sam naznačila Koštanu G. jer je Milenija rekla da ona ne može novac primati na svoje ime. Rekla mi je i da će novac biti u manastiru i da će mi ga na kraju vratiti. Taj sam iznos poslala jer mi se obvezala dostaviti lijek protiv nesanice za supruga, što nije učinila, i zato što sam se bojala za život svoje kćerke. Iste večeri sam je nazvala i ona mi je potvrdila da je dobila novac, ali da je to malo, tražila je da joj pošaljem još novaca, pa tako 2.000 do 3.000 eura, pa 700, pa 3.800 eura, onda 1.800 eura. I kći je u dva navrata poslala novac. Kao primatelji su bili naznačeni Koštana G. i Demirana H. jer je ona inzistirala da kao primatelji budu naznačene druge osobe, a govorila mi je da se ne brinem jer one zajedno rade, ispričala je žena i nastavila:
- Nakon što sam počela slati novce osoba koja se predstavila imenom Milenija Milanović nazivala me tri puta dnevno, od jutra do ponoći govoreći mi da me samo želi čuti. U međuvremenu je počela tražiti od mene da joj pošaljem veće iznose i to u torbi koju ću autobusom iz Frankfurta poslati na različita odredišta. U 30 navrata poslala sam torbe, u najvećem broju slučajeva iz Frankfurta u Rijeku, nekoliko puta u Zagreb, tri do četiri puta u Osijek, jedanput u Crikvenicu, a posljednji put, 25. srpnja 2012. godine u Sarajevo. Po primitku torbi bi me nazvala da je primila torbu. U tih 30 navrata poslala sam joj oko 400.000 eura, 50.000 švicarskih franaka i svu zlatninu koju smo suprug, kćer, moji sinovi i ja stekli za života. Staklenka zlata bila je teška oko jedan kilogram. Tražila je i da joj u torbama šaljem darove, kavu, košulje, kozmetiku i bombonijere, posteljinu, suđe, tepihe... Sve sam to slala torbama putem autobusa. Vozači mi za to nisu izdavali račune, dala bih im po 5 eura za kavu, a oni meni svoj broj mobitela za svaki slučaj. Prodala sam kuću u Kupresu, dvije njive, kuću u Offenbachu, pa sam i odatle imala sredstva za slati Mileniji. Moj sin i ja podigli smo kredite, o svemu ću vam dostaviti dokumentaciju, rekla je svjedokinja, te dodala: "Koštanu G. i Demiranu H. ne poznajem".
Prepoznala glas
- Milenija Milanović govorila mi je da će mi novac vratiti, a da će stvari koje sam joj poslala najprije posvetiti, a onda da će mi i njih vratiti. Novac sam joj prestala slati putem Western Uniona zbog velike provizije. Ona me upropastila, govorila je da će mi jednom pa drugom sinu otići glava, nakon svake poslane torbe rekla bi da je to dovoljno, a onda bi me nazvala nakon tjedan dana i ponovno tražila da joj pošaljem još novaca i stvari. Nakon što sam joj zadnju torbu poslala 25. srpnja 2012. godine rekla mi je da će doći u Offenbach 28. srpnja 2012. godine vratiti mi novac i stvari, ali nije došla, a nakon što sam nazvala na broj mobitela koji sam imala, najprije se nije javila, a onda se javila neka ženska osoba i rekla mi da oni nemaju veze s Milenijom Milanović, nastavila je svoju priču prevarena žena.
- Ona je imala tri glavna broja mobitela koji su bili oglašeni u oglasu, a imala je i druge brojeve mobitela. Tada smo suprug i ja shvatili da se radi o velikoj prevari te smo podnijeli kaznenu prijavu. Meni je bilo sumnjivo što mi odmah nije vratila novac koji se obvezala vratiti, ali mi je opetovano govorila da će otići glava jednom pa drugom sinu ukoliko joj ne pošaljem još novaca ili stvari. S Milenijom Milanović sam razgovarala samo preko telefona, ali ne uživo. Policijski službenici pustili su mi prilikom obrade glas okrivljenice na CD-u i nisam ga mogla prepoznati, a prošli put prije rasprave, nakon što sam se obratila okrivljenici, prepoznala sam je odmah, iako ranije nisam nikada uživo razgovarala sa Milenijom Milanović. Glas sam prepoznala jer sam je prije toga svakodnevno čula, rekla je na kraju svjedokinja.
Bit će ispitan i njezin suprug ali i Demirana H. i Koštana G. te osoba koja je vozila "Melaniju Milanović" iz Pule u Rijeku.
Zorica Damnjanović je zbog jedne druge prevare u Labinu pravomoćno osuđena na godinu dana zatvora, uvjetno na pet godina.
Rekla je da će moja kći umrijeti ako ne šaljemo novac
- Samo moja kćer je bila upoznata s činjenicom da će umrijeti ukoliko ne šaljemo novce, to nisam mogla reći svojim sinovima, odgovorila je svjedokinja na pitanje odvjetnika Antona Denone koji zastupa okrivljenu.
- Jednom od sinova, vozaču autobusa na aerodromu, rekla sam da treba podignuti kredit kako bi novac poslala Mileniji zbog boljeg života, uvjeravala sam ga da će ga vratiti iako se borio sa mnom da ne šaljem te novce, ali ja sam morala nakon što bi mi ona priprijetila. Sinu sam rekla da će se kćerki nešto dogoditi ako ne pošalje novce pa je pristao dignuti kredit, ali me uvijek pitao kada ona misli vratiti novce. Drugi sin je govorio da se radi o prevari. Nakon što je novac već počeo kopniti sinovi i kćerka protivili su se da šaljem daljnje novčane iznose, ali bi onda ona tražila njih na telefon i uvjeravala ih da će vratiti novce. Sinovi i kćerka su bili i jesu zdravi, ali kakav mi je stres donijela Milenija Milanović kada mi je ispraznila kesu ne smijem ni govoriti, rekla je na kraju svjedokinja, obvezana da dostavi svu dokumentaciju vezanu za isplate novčanih iznosa, te kupoprodajne ugovore. (Slavica KLEVA)