Zoran Tomaić akademski je glazbenik, magistar glazbene umjetnosti, diplomirani pjevač i voditelj kulturnih projekata koji promiču hrvatsku kulturu i tradicijsku baštinu.
- Godina koja je za nama bila je za Vas posebno uspješna. Predstavili ste se u najboljem svjetlu i kao izvođač, i kao organizator događanja te kao humanitarac. Kako ste uspijevali uskladiti sve te uloge?
- Doista se dogodilo mnoštvo lijepih stvari protekle godine. Predivni nastupi na kojima sam se predstavio kao tenor i sama mogućnost sudjelovanja u velikim projektima je nešto neprocjenjivo. Profesionalna realizacija i uspjeh donosi izuzetno zadovoljstvo umjetniku jer je i plod dugogodišnjeg rada i uloženog velikog truda. Organizacija kulturnih događanja zahtijeva prvenstveno dobre sposobnosti planiranja i veliko iskustvo. Sve je to potrebno da bi se uspješno organizirala događanja. Humanitarno djelovanje je nešto što ispunjava i zabavlja. Pretvorite to u druženje s prijateljima, smijeh i pjesmu, tako da to postane stvarni način vašeg življenja i rezultat je tu kao spoj svega onoga što vas određuje kao osobu.
- Pred sam kraj 2016. nastupili ste na velikom Božićnom koncertu u Ciboni. To vam je sigurno bio vrlo poseban trenutak u Vašoj plodnoj karijeri?
- Organizator Božićnog koncerta u Ciboni je Grad Zagreb, a HRT je koncert prenosio uživo preko svojih medija u cijeli svijet. Taj je projekt doista poseban i zahtjevan jer je na koncertu sudjelovalo mnoštvo zborova i solista koje je pratio veliki orkestar pod ravnanjem maestra Zdravka Šljivca i nadahnutim voditeljstvom Lejdi Oreb. Sudjelovati na jednom takvom koncertu ima posebno značenje za mene ne samo kao glazbenika, nego i kao vjernika. Posebna mi je čast pjevajući slaviti Krista i njegovo rođenje. Smisao Božića prvenstveno je darivanje Onoga čije se rođenje slavi. To su ljudi od davnina znali, u vremenu Došašća bi pripremili svoju dušu za rođenje kralja Isusa Krista. Kod nas se već 28 godina zaredom održava koncert "Božić u Ciboni" na kojem sam nastupio. Rekao bih da naš narod posjeduje pravu sakramentalnu riznicu božićnih pjesama i to što se događa u Ciboni je doista festival zajedništva – manifestacija ljubavi i darivanja, poglavito što taj koncert ima humanitarni karakter. Kako i sam sa svojom sestrom Tatjanom često organiziram humanitarne akcije za razne potrebe, a i sudjelujem kod drugih organizatora, znam koliko je važna vrijednost darivanja i zajedništva. Takvi vas događaji ispune emocijama, otvore vam srce, približe vas bližnjima.
- Kakva je danas pozicija opernih pjevača odnosno općenito glazbenika i pjevača klasične glazbe?
- Hrvatska nije kolijevka klasične glazbe, ni opere i belkanta, da niti uopće ne spominjem balet. Rekao bih da je to specifična situacija u cijeloj Hrvatskoj. Kazališta veliki dio sredstava utroše za financiranje hladnog pogona, a za ulaganje u nove projekte i programe nema dovoljno novaca. Dovoljno je samo baciti pogled na naše oronule kazališne zgrade i slika sve govori. Normalna je pojava da s repriziranjem nezanimljivih predstava doslovce urušava i sama umjetnost, tako da neminovno opada i zanimanje publike. Ništa ne može biti strašnije od loše prezentacije umjetnosti na sceni, nebitno radilo li se o operi, drami ili baletu. U Istarskoj županiji situacija nije ništa bolja. U Puli postoji kazalište koje je pulski poduzetnik i dobrotvor Pietro Ciscutti 1871. godine sagradio i poklonio gradu. Zvalo se Politeama Ciscutti i primalo je 800 gledatelja. U Puli je tada djelovao orkestar i zbor, a istaknuti operni solisti i dirigenti gostovali su iz cijele Europe. Takva ustanova bila je prozor u svijet, prodor u modernu Europu i predstave koje su se nudile bile su u skladu s visokim standardima drugih velikih europskih gradova. Nažalost, ta tradicija više ne postoji. Danas u Istri ne djeluje nikakav profesionalni orkestar, a kamoli simfonijski orkestar, tako da profesionalni glazbenici koji žive u Puli i u Istri nemaju mogućnost umjetničkog rada i predstavljanja svoje zemlje kroz projekciju glazbene umjetnosti. Moramo se dobro zapitati gdje je problem. Zašto nismo u stanju oformiti jedan simfonijski orkestar koji sačinjavaju profesionalni glazbenici? Ima li smisla imati sve te silne ustanove koje financira država ako na koncu ti učenici i studenti koji završe akademiju i postanu profesionalni glazbenici nemaju gdje raditi? Možemo li reći da je ovakva situacija posljedica nekompetentnosti ljudi koji vode te ustanove? Svakako je potreban jedan konstruktivan i stručan pristup rješavanju ove problematike.
Svaki dan čujemo koliko je naša županija napredna i razvijena. Možemo se i složiti s time. Onda očekujemo i takve rezultate u kvaliteti našeg svakodnevnog života u čije kriterije neminovno spada i razina djelovanja raznih kulturnih čimbenika i njihova vrijednost. Međutim, svi dobro znamo da se kultura ne mjeri po broju sopela, već po broju violinista u orkestru.
- Kako se pripremate za nastupe?
- Umjetnici se stalno pripremaju za nastupe. Pjevanje je u kondicijskom dijelu poprilično slično sportu, jer je potreban veliki fizički napor za samo vježbanje pjevanja. Stoga je potrebno provesti sa svojim glasom nekoliko sati dnevno i to svaki dan. Glas se ne pojavi svaki puta kada ga trebamo i ne baš onako kako bismo željeli. Nužno je svakodnevno vježbanje i zagrijavanje glasa kroz razne metode vokaliza, fraziranje, vježbe disanja, pa i dobre fizičke forme snažnog zdravog tijela. Povrh svega potrebno je imati i strpljenja sa svojim glasom. Sada se referiram na registar tenora koji je najzahtjevniji od svih glasova radi visine tesiture i tehničkih problema koji se javljaju u tom registru. A i prehlade su smrtni neprijatelj svakog pjevača.
- Godinama već organizirate manifestaciju Volim Istru. Kada će se održati ovogodišnje izdanje i što će nam donijeti?
- Manifestacija Volim Istru nastavlja se i dalje na zadovoljstvo cjelokupne javnosti. U planu je realizacija jednog interesantnog projekta koji će se zasigurno jako svidjeti širokoj publici. O detaljima ćemo uskoro obavijestiti medije. Brojne su kvalitete našeg programa i dobrobiti koje je donio cijeloj ne samo lokalnoj zajednici, nego i u širom kontekstu kroz razna kulturna događanja i bogatu međunarodnu suradnju. Za naglasiti je da je manifestacija Volim Istru izuzetno uspješna, što je mjerljivo i kroz konkretne i vidljive rezultate humanitarnih akcija. Naš cilj je povezivanje i zajedništvo, poticanje na kreativnost i njegovanje tradicije i baštine. Rekao bih da je Volim Istru sinonim za zajedništvo i pozitivizam. U Istri ne postoji niti jedna takva slična manifestacija koja bi, poput Volim Istru, bila u stanju sakupiti najbolje što Istra nudi i u kojoj ima mjesta za sve. Znamo da Istra obiluje ljeti raznim feštama i seoskim veselicama, festivalima, ali većina od toga nije vrijedna spomena u umjetničkom smislu i takvih se programa već drugi tjedan nitko ne sjeća. Niti jedan takav bezličan nastup ne može se publici urezati u sjećanje niti ostaviti pozitivan trag.
- U ovogodišnjoj humanitarnoj akciji Volim Istru, koju organizirate Vaša sestra Tatjana i Vi, u Općoj bolnici Pula ostvareni su radovi vrijedni približno 250 tisuća kuna. Donacijama i volonterskim radom potpuno je obnovljena, uređena i opremljena liječnička soba, a ujedno ofarbani su prostori? Kako je krenula ta inicijativa?
- Projekt Volim Istru zamišljen je mnogo ranije, ali je krenuo je u realizaciju 2009. godine s "Volim Istru u Lisinskom 2009.". To je najljepša promocija Istre kroz pjesmu, kroz izgovorenu riječ, kroz ples, nošnju, kroz najljepše stihove istarskih pjesnika. Nezaboravan je to bio koncert. Naša suradnja s Caritasom Porečke i Pulske Biskupije započela je 2010. godine i rezultirala humanitarnim koncertima Volim Istru u Poreču, u velikoj dvorani Žatika. Predivna su to iskustva koja smo ostvarili s volonterima Caritasa, ravnateljem Caritasa velečasnim Željkom Zecom i s našim biskupima: mons. Ivanom Milovanom, biskupom u miru i mons. dr. Draženom Kutlešom, biskupom Porečke i Pulske Biskupije. Koncerti s Caritasom održani su 2010., 2011. i 2012. godine gdje su prikupljena značajna sredstva za pomoć potrebitima, i to s velikim uspjehom, radošću i neizmjernom pozitivnom energijom.
Različite okolnosti dovele su nas do interesa za pružanje pomoći OB Pula i Odjela opće i abdominalne kirurgije. Godine 2014. kupljena su dva rektoskopa s LED svjetlom; operativni i dijagnostički, u vrijednosti 93 tisuće kuna, a 2015. godine uređena je dječja soba i kirurška ambulanta u vrijednosti od 78 tisuća kuna. Cijeli odjel Opće i abdominalne kirurgije i liječnička soba uređeni su 2016. godine u ukupnoj vrijednosti od 250 tisuća kuna. Ovom prigodom želim se ponovno zahvaliti svima koji su od samog početka, od 2009. godine, podržali manifestaciju Volim Istru. Hvala vam svima na ukazanom povjerenju i dobroj volji. Ovaj projekt prepoznat je kao nešto lijepo, pozitivno i radosno. I nikada ne bi uspio da nam niste svi pomogli. Hvala vam još jednom svima i u ime svih onih koji uživaju blagodati i usluge realiziranog projekta.
- I Vi osobno ste sudjelovali u farbanju.
- Samo uređivanje i farbanje je bilo interesantno. Nemam riječi da opišem koliko smo se svi zajedno zabavili uređujući taj ogromni Odjel. Samo hodnik je dug 60 metara, a visina plafona je 4,6 m. Bilo je tu puno dana rada, ali i smijeha, druženja, zajedništva i glazbe. I sami pacijenti su se zabavljali zajedno s nama, šalili se i na momente zaboravljali operacije i zdravstvene probleme.
- Koji su Vam planovi za budućnost?
- Glazba je moj život i moja strast. Najljepša sjećanja naviru upravo iz prizora koji su povezani s glazbom jer ništa mi nije draže od pjevanja. Sretan sam što se mogu baviti upravo poslom koji volim. Pjesma ispunjava i pjevanje liječi sve frustracije u čovjeku. Nemoguće je pjevati ljut stoga smatram da je muzikoterapija kao profesionalna upotreba glazbe važna u održavanju psihičkog i fizičkog zdravlja čovjeka. Namjeravam snimiti nekoliko CD-a sa skladbama koje sam izvodio na koncertima; od hrvatskih pjesama, sakralne glazbe, talijanskih starih majstora pa do talijanske kancone. I svakako namjeravam nastaviti profesionalno pjevati i nastaviti se usavršavati kod najboljih mentora i mojeg maestra iz škole "Maria Del Monaca".
- Što je s tremom?
- Svaki nastup uživo donosi veliku emociju i nije lako to opisati. Teško će vama vladati trema ako ste spremni za ono što činite, za nastup. Nebitno je da li se tu radi o govorenju, pjevanju, plesu. Vaša cjelokupna spremnost i sati uloženog rada i priprema dolaze na ispit u tom periodu nastupa. Najveća trema je zapravo ne strah od izvođenja, strah od publike nego upravo pitanje hoću li moći prenijeti tu silnu emociju i ljepotu glazbe koju osjećam. (Vanesa BEGIĆ)