Ostvare li se najave sveucilišnih kuloara, hrvatska politika dobit ce još jednu stranacku organizaciju. Radi se o Sveucilišnoj listi, koju pokrece skupina profesora na zagrebackom Pravnom fakultetu, a u kojoj su dr. Ivan Rimac i dr. Josip Kregar.
Navodno je snažni podupiratelj, a po nekim tvrdnjama i inicijator Sveucilišne liste predsjednik Republike dr. Ivo Josipovic, takoder donedavni profesor na tom fakultetu. Nova stranka prezentira se kao skupina osoba elitnog znanja koja želi dospjeti do saborskih klupa, ali i zauzeti mjesta u nadzornim i upravnim odborima javnih poduzeca kako bi sudjelovali u kontroli tijekova javnog novca.
Josip Kregar, predsjednik zagrebacke Gradske skupštine i bivši kandidat za gradonacelnika, smatra se inicijatorom profesorske stranke, ili nezavisne liste, koja bi okupila ugledne sveucilišne nastavnike.
Znanstvenici trebaju biti glasniji
Jedan od javno spomenutih pokretaca nove inicijative, profesor Ivan Rimac, tvrdi kako on nije sudionik u osnivanju neke nove stranke ili nezavisne izborne liste.
- Cinjenica je da politika ne koristi znanost i zato sam ih pozvao da izadu u javnost. Podrška javnosti ne mora znaciti osnivanje politicke stranke i izlazak na izbore, naglašava Rimac i kaže kako nema ambicije za operativno bavljenje politikom.
- Podržavam ideju da znanstvenici izadu u javnost sa svojim programima i dobiju podršku javnosti. Ali, ne može se istodobno biti politicar i znanstvenik, dok dijaloga izmedu politike i znanosti u ovoj zemlji, nažalost, nema, objašnjava Rimac.
Zamisao nove, elitisticke stranke sveucilišnih profesora nije naišla na oduševljenje uglednih politickih analiticara, koji su i sami dio profesorske elite. Vecina njih smatra da su slabe šanse da biraci podrže takvu politicku organizaciju te da bi profesori koji se žele baviti politikom bolje prošli da se prikljuce postojecim, etabliranim strankama.
- Nemaju šanse, a isto bih mislio i da sam na toj listi, kaže profesor Branko Caratan, politolog sa znacajnim iskustvom u politici.
- Kada je politicko tržište vec rasprodano, odnosno kad su konstituirane politicke stranke, nove stranke nemaju vece šanse ukoliko ne dode do velikih, tektonskih politickih poremecaja. Tek kad se dio politickog spektra uruši, nove stranke imaju šanse. Liste i nove stranke koje se javljaju naprosto ne racunaju s poviješcu parlamentarne demokracije, objašnjava Caratan.
Antiintelektualna klima u javnosti
Slicnog mišljenja je i dr. Žarko Puhovski sa zagrebackog Filozofskog fakulteta.
- Siguran sam da nemaju šanse. Uvjeren sam da profesura po sebi nije demokratska kvalifikacija. Profesori i strucnjaci jako su važni za svaku politicku opciju, ali profesori su birani po drukcijim kriterijima od onih koji su bitni za demokratsku zajednicu. Imaju snažnu potrebu da budu u pravu i cesto nisu skloni kompromisima, bez koji nema moderne demokratske politike, kaže Puhovski.
Kao razloge potencijalnog neuspjeha "profesorske stranke" analiticari navode snažnu antiintelektualnu klimu u javnosti. Politolog dr. Andelko Milardovic istice pravo svake društvene grupe da se kandidira, ali sumnja u vece dosege ove inicijative.
- Kad se radi o društvenoj skupini intelektualaca, u posljednjih dvadeset godina oni nisu dobro prolazili na izborima. Ne zbog svog znanja, ono nije sporno, nego zbog postojeceg antiintelektualnog diskursa u javnosti, napominje Milardovic i dodaje kako, jednostavno, nema dovoljno biraca za stranku intelektualne elite.
- Izborno tijelo trebalo bi biti takvo da ih razumije. Najmanje je potrebno iznad sedam posto visokoobrazovanih gradana, koji bi podržali takvu politicku opciju, kaže Milardovic.
- S obzirom na stupanj naobrazbe u Hrvatskoj, ti ljudi kao profesori ne mogu biti prihvaceni iako bi bili dobri kandidati u drugim politickim opcijama, dodaje Puhovski. (Dubravko GRAKALIC)