Živi li Pula filmski festival? Je li jasno da se u gradu za vrijeme trajanja ove manifestacije događa nešto veliko što ima veze s filmom. Iako nismo otišli na otvaranje, naravno da nismo mogli propustiti vatromet kojeg smo odgledali s periferije, no zato smo iduću večer krenuli u amfiteatar. Tamo, više-manje ista priča, solidno popunjen auditorij za vrijeme prve projekcije i prazna Arena za vrijeme druge. Dobro, nije baš prazna, ostalo je nekih sto, dvjesto ljudi, ali to je ipak velika Arena, iako se projekcije održavaju i na Portarati, u kinu Valli te Istarskom narodnom kazalištu.
Nepresušna rijeka ljudi
Hodajući gradom nije teško primijetiti ne baš rijeku, ali recimo jedan još uvijek nepresušni tok koji ide prema Areni. Tu na ulici sreli smo poznatog pulskog radijskog voditelja i novinara Ivu Čipčića.
- Priznajem da na festival dođem možda jednom godišnje i pogledam jedan film, iako je sve to privlačno, i Arena i sama manifestacija. Poštujem je, volim je i vezan sam uz nju, ali mi se jednostavno nekako ne da ići u amfiteatar. Pratio sam prošle godine onaj program za mlade u Svetim srcima, to je stvarno super mjesto i privlačno mi je, ali što se tiče filmova, volim ih, ali ne volim provoditi vrijeme sjedeći i gledajući filmove. Meni treba više kretanja i odlazaka u prirodu, kaže Čipčić, poznat i kao putnik i putopisac.
Čipčić je produžio u svom smjeru, taman kada smo se našli ispred glavnog ulaza u Arenu gdje je bila gužva i to ponajprije zbog crvenog tepiha, koji zapravo nije crven, ali je na njemu Jelena Vitasović predstavljala glumice i glumce koji su došli na festival, a sve to prilično je zanimljivo i publici. Malo daška glamura i lijepih toaleta prije ulaska u Arenu.
Malo dalje, u Circolu nije bilo skoro nikoga, što i nije čudno jer je tu glavna akcija navečer tek nakon prve projekcije, negdje oko 23.30 kada se na bini pojavljuju bendovi i DJ-i. Ipak, i ovako rano tu srećemo pulsku glazbenicu i profesoricu Anicu Franjul koja uživa na godišnjem odmoru.
- Ne idem na festival jer inače nisam filmofil, ali znam da ljudi zapravo prate taj festival, vole ga, obavezno se ide na vatromet, skupa s nonicama. I zna se da je festival. Grad živi. Nekada možda nije tako bilo, možda za vrijeme Jugoslavije, ali sad mi se čini da grad živi kad je festival i osobito volim terasu Circola jer ona jedino živi za vrijeme festivala, kaže ona.
Film je tema mnogih razgovora
Da se festival događa, vidi se po velikim plakatima, primjerice na Portarati gdje se održavaju i projekcije kratkih filmova. Ima nešto ljudi koji to prate, ali s projekcijom nešto nije u redu jer je dio prijevoda nečitak. Na Portarati štand drži i Senka Pajić koju festival jako zanima.
- Jako volim Pulski filmski festival, svake godine je to veliki događaj u Puli, pa i za filmaše, a ja sam veliki fan filmova. Bila sam na otvorenju i nastojat ću otići barem još dva, tri puta, pa na zatvaranje s obzirom da ljeti imam puno posla. Filmovi su kao svake godine super i atmosfera je super. Vatromet je bio odličan, puno ljudi i vidi se da se festival događa jer puno ljudi priča o tome i na kavi i u javnom prijevozu, kaže ona.
Aktivno je i na Giardinima gdje se po danu održavaju konferencije za novinare filmskih ekipa, a tu je i info punkt te kutak na kojem djeca igraju video igre. Iako nisu Arena, kino Valli i INK privlače ljude pa čujemo da je tako na projekciji "Anke" u kinu bilo krcato. Ljudi očito imaju svoj kompas i znaju nanjušiti što ih zanima. Jedna od takvih osoba je i pulska profesorica Vesna Fabris.
- Sviđa mi se atmosfera u gradu. Puno mi znači ovaj festival vezan uz Pulu, to mi je jako lijepi dio ljeta u Puli. Bila sam na otvorenju festivala, na vatrometu. Malo mi je izostala ona domaća nota, pulska, malo je bilo otuđeno, hladno pa dobro da je bio Bruno Krajcar, priča nam Fabris koja prati što se događa na raznim lokacijama, čita plakate i brošure, ali ne odlazi u Arenu jer ove godine tamo nije našla ništa što je zanima pa se drži kina Valli i INK-a. - Pratim dokumentarne filmove, na raznim mjestima nađem nešto za sebe. Bila sam na projekciji češkog filma "Baka na ledu" u kinu Valli gdje sam gledala i "Cure koje sanjaju more", kaže.
Pulski filmski festival u centar grada dovodi različite ljude, pa tako na Giardinima srećemo i čovjeka koji bi zbilja imao što pričati o festivalu jer ga je aktivno pratio od 1971. do 2003. To je danas umirovljeni novinar Radio Pule Darko Krušić.
- Zadnja dva, tri festivala nisam otpratio jer ne mogu sjediti zbog svojih, recimo tako, zdravstvenih problema. Pratim na televiziji kronike i barem po onom što oni kažu, Arena je više-manje puna. To nije ono što je bilo nekada kada sam pratio festival, kaže. Na pitanje je li tada grad disao za festival, odgovara "Kako kad".
- Bilo je godina kada je Arena bila krcata i godina kada je bila poluprazna, kaže i tu misli prije svega na devedesete godine, ali i napominje: "Ne možemo uspoređivati ono nekad i ovo danas jer ono je bila državna manifestacija koja je okupljala filmske ljude iz svih krajeva bivše Jugoslavije, ali sada imamo na svakom kantunu filmski festival. Onda je to bio jedini festival i jedina mogućnost za doći na more. Nije bilo turizma. Tako da ne možemo toliko uspoređivati, ali mislim da u zadnjih nekoliko godina festival konačno pomalo poprima ono što bi organizatori željeli, da postaje jedna međunarodna manifestacija, kaže Krušić kojem se čini, doduše koliko to može pratiti iz fotelje, da festival ide na bolje.
Nedostajali plakati na Giardinima
Koliko ide na bolje, procijenit ćemo na kraju. Da se nešto događa u Areni, vidi se u samom centru, ali to govorimo iz pozicije nekog tko ovaj festival čeka svake godine. Ovaj festival je dio Pule i njene povijesti i tako već 64 godine. Zato nas je razočaralo što plakata na Portarati nije bilo još u četvrtak ili prije kada nas je zanimalo da onako u prolazu, između dva novinarska zadataka, vidimo što se, kada i gdje događa. Naravno, mogli smo do tih informacija doći i drugim putem i na drugom mjestu, ali navikli smo se da nas plakati u centru grada mame danima unaprijed i da radimo planove još prije nego što festival i njegova čarolija počnu.
U Titovom parku gužva na Street Food Festivalu
Posjetitelja ovih dana ne nedostaje niti u Titovom parku gdje se kao dio Pula Film Festivala održava Pula food festival powered by Pan koji traje do subote. Mirisi hrane, pogotovo mesa, mamili su prolaznike, a više od 2.500 posjetitelja i gostiju u Titovom parku, obilježilo je otvaranje ove gastro manifestacije. Ovaj jedinstveni projekt predstavljanja ulične hrane održava se u sklopu Croatia food festivala te je već prvu noć pokazao da je ova gastro priča odličan programski dodatak najvećem filmskom festivalu regije, ispunivši sva očekivanja. U ponudi je posebno osmišljen menu na kojem se između ostalog nalaze burger s plavim sirom, Ham Steak odrezak od 700 grama, Tzatziki janjetina, Arepa sendviči, posebno osmišljene i pripremljene nizozemske palačinke, prvi put predstavljena ekskluzivna serija Montana sendviča, ali i niz drugih specijaliteta. Tu su i vrhunska pića kao što su Zlatni Pan, svijetli Pan, Somersby, Panonski pivski stilovi, Grimbergen piva. Za dobar gemišt i vinsku kartu zadužena su Feravina sa svojim najboljim sortama i probranim berbama, dok su za najmlađe posjetitelje pripremljeni sokovi i ledeni čajevi. Posebnost ovogodišnjeg festivala je korner s Vergnano kavom, gdje se pripremaju vrhunske šalice kave, ali i rashlađeni kokteli na bazi kave u izvedbi nagrađivanih barista. (Mlade RADIĆ)