Na ulicama i trgovima Rovinja, a posebno u kafićima i na mjesnim portalima, i dalje je tema dana zahtjev Županijskog državnog odvjetništva da Grad Rovinj prepusti 178 hektara najvrjednijeg šume, nekoliko otoka, pa čak i novo groblje državi. Svi su jedinstveni da je riječ o arogantnom nastupu države na grad koji po stanovniku daje najveći prosječni prihod u državni proračun.
Navode se brojni primjeri maćehinskog odnosa države prema hrvatskom turističkom rekorderu i šampionu. Država Gradu tako nikad nije dostavila njegov dio prihoda od prodaje velikog društvenog stambenog fonda, od čega se moralo odustati radi u praksi ozakonjenog dobivanja pet hektara državnog zemljišta u poslovnoj zoni Gripole Spine. Država daje Rovinju za infrastrukturu sitan novac na kapaljku, a trajno ga je oštetila oduzimanjem poreza na dobit, koji je dostizao i trećinu gradskog proračuna.
I kao točku na i, sada bi uzela i ono što su desetljećima stvarale, održavale i čuvale od urbanizacije generacije Rovinjaca, što doista smatraju svojim djedovinom i tako će ju, ako treba i građanskih neposluhom braniti. Nikad do sada na Gradskom vijeću nije bila ovako nabrijana atmosfera, nikad se na jednu sjednicu nije sjatilo ovoliko novinara. Nikada se kao sada oko protivljenja postupku državnog odvjetništa nisu digli svi vijećnici, čije su istupe pljeskom pozdravljali prisutni predstavnici udruga proizašlih iz Domovinskog rata, antifašističkih boraca, političkih stranaka, manjinskih zajednica, gradskih izviđača, umirovljenika, Vijeća mladih i veći broj građana. Na taj je način pokazano što Rovinjci misle o pokušaju otimanja njihovih priobalnih park-šuma i otoka, zaštićenih još 1968. kao značajan krajolik.
Rovinjce je ponajviše šokirala mogućnost da država od njihovog grada oduzme Zlatni rt, izvornog naziva Punta Corrente, kojeg smatraju svojim dnevnim boravištem. Riječ je o zaštićenoj park-šumi nastaloj na predjelima Punta Corrente, Montauro, Škaraba, Monvi i Monte Mulin. Formirao ju je austrijski vitez Georg Hütterott, koji je krajem 19 stoljeća na tom području od 90 hektara kupovao pašnjake, vinograde i maslinike, pretvarajući ih sadnjom mediteranskih i egzotičnih stabala u park šumu, u kojoj je uz more trebalo niknuti ekskluzivno morsko klimatsko lječilište znakovitog naziva Cap Aureo, kao začetak Coste del sole, kako je ovaj vizionar zamišljao rovinjsku obalu.
Hütterott bi zacijelo uspio jer u dvorcu otoka sv. Andrije, kojeg je kupio sa susjednim Maškinom, Šturagom i Sv. Ivanom, gostio austro-ugarska uglednike, bogataše i poduzetnike, među kojima su bili i članovi carske obitelji Habsburg. Zahvaljujući svom poduzetničkom radu u Trstu, od kuda je najčešća svojom jedrilicom Suzume dolazio do Rovinja, postao je bečki senator i japanski konzul, ali je 1910. naglo umro pod nerazjašnjenim okolnostima, pa njegov projekt nije ostvaren.
Veliko imanje nastavile su održavati njegova supruga Maria i kćerka Barbara. Građani Rovinja su ih zbog kulture ophođenje i humanizma nazivali plemenitašicama. Ipak, to im nije pomoglo, pa su u svibnju 1945., nakon kapitulacije Njemačke netragom nestale. Prema mnogim činjenicama bile su žrtve grabežnog umorstva i bezrazložne osvete.
Njihova je imovina konfiscirana, pa je tako Rovinj u naslijeđe dobio prekrasnu park-šumu Zlatni rt i okolne otoke, najveća takvo uređeno zeleno bogatstvo na Jadranu. (A. POKRAJAC)
CIJELI TEKST U DANAŠNJEM TISKANOM IZDANJU.