Grand prix ovogodišnjeg 14. izdanja Međunarodnog festivala komornog teatra Zlatni lav pripao je predstavi "Do tu sega gozd/Šuma završava ovdje" Drame Slovenskog narodnog gledališča iz Maribora, a koja je autorski projekt Nataše Matjašec Rošker, Branka Jordana i Davora Herge, koji su u njemu i glumili.
Zlatnog lava dobila je slovenska glumica Vesna Pernarčič za ulogu Marlene Dietrich u istoimenoj predstavi autora Nebojše Popa-Tasića, nastala u koprodukciji Prešernovega gledališča iz Kranja, kazališta Škuc i Zavoda Imaginarni.
Nagradu Zlatni lav osvojio je i hrvatski glumac Ljubomir Kerekeš za rolu Trpimira Oršuša u komediji "Skupština", koja je ujedno osvojila i nagradu publike, dobivši najvišu ocjenu od čak 4,93.
Žiri u sastavu Dražen Ferenčina kao predsjednik, Jasna Ornela Bery i Helena Minić za pobjedničku su predstavu istaknuli da se radi o visokoestetiziranim izvedbama i lakoći glumačke igre, promišljenoj režiji, dramaturgiji i scenografiji, pomno oblikovanom svjetlu i projekciji u kojoj su do izražaja naglašeno došli funkcionalni kostimi, čime je stvoren cjelovit okvir artističke atmosfere. Kazali su da je najbolja i najcjelovitija predstava zbog povezanosti svih kazališnih elemenata.
Žiri je za Kerekeša istaknuo da je širokim rasponom glumačkih sredstava jasno i precizno izgradio lik Roma Oršuša.
Za Pernačič su istaknuli da je glumačkim pristupom pjevačkoj interpretaciji kroz početni, kazališni dio izgradila i pripremila lik, maksimalno koristeći zadani redateljski i tekstualni prostor.
Posljednja predstava u konkurenciji za Grand prix, odigrana u subotu navečer, bila je treća vlastita Kerekešova produkcija koji je na ovogodišnjem Zlatnom lavu predstavio čak tri svoja autorska projekta, odnosno komedije - "Skupštinu", "Povratak ratnika" i na kraju "Debitante". U predstavi su, ponovno uz Kerekeša, koji glumi u svakoj, a ujedno im potpisuje i režiju i scenografiju, igrali Draško Zidar i Mijo Pavelko. Bila je to kajkavska ljubavno-erotska komedija za čiji je nastanak Kerekeša nadahnulo poznato djelo "Decameron" Giovannija Boccaccia iz 14. stoljeća.
Rađena je u maniri srednjovjekovnih pučkih teatara, u vrijeme kada su i ženske uloge igrali muškarci, a glumci su i sami bili redatelji. Predstava se bavi vječnom temom, muško-ženskim odnosima i, budući da je kreirana za današnju publiku, pokazala je da se tijekom stoljeća nisu bitno promijenile negativnosti međuljudskih odnosa od položaja žene u društvu i nasilja u braku do potkupljivosti i načina funkcioniranja vlasti ili onih željnih vlasti. (Tanja KOCIJANČIĆ)