Franka Batelic i Luka Nižetic bili su zaštitna lica medijskih kampanja udruge «Prijatelji životinja» i to za nenapuštanje životinja ljeti i za nenošenje krzna. Oboje vole životinje, Franka ima svoj mali «zoo», a Luka želi haskija. Ulovili smo ih za razgovor o tim dragim bicima i probali saznati vole li više pse ili macke, zašto nas životinje cine sretnima, te kako im mi za tu srecu vracamo.
- Jeste li pasoljupci ili mackoljupci, jer kažu da nekim ljudima odgovara jedna životinja, a nekima druga i da se to odmah može prepoznati?
- Franka: Macke i psi su u vjecnom ratu. Još od drevnih Egipcana kada su macke vladale zajedno s faraonima, a psi bili kucni ljubimci. Mislim da nitko jednako ne voli macke i pse. Uvijek ta ljubav naginje prema jednoj od strana. Ja sam odrasla uz veliku macju obitelj i zaista jako volim te životinje! Ipak, s druge strane nikada necu zaboraviti svoju Sissy, psa kojeg sam našla na ulici i koju neizmjerno volim. Zato sam i bez puno razmišljanja radila kampanju za brigu o psima koje bezobzirni vlasnici ostavljaju na ulici i napuštaju bez imalo emocija!
- Luka: Ja sam okorjeli pasoljubac, iako mi ni mace nisu mrske. Volim i kopnene i morske pse. Od kopnenih vrsta najviše preferiram haskija i sve njemu slicne, vukolike vrste, a od morskih mi je najdraža bijela psina ili ti ga ajkula. Vrlo je zanimljiva i intrigantna. Medutim, tek sam u sedmoj godini života odustao od ideje da je imam kao kucnog ljubimca, da se brinem o njoj, mazim, pazim, hranim...
- Što sve ljudi krivo rade ili misle o postupanju sa životinjama?
- Franka: Duga je to lista. Prva i najveca greška je to što misle da su životi životinja manje važni i vrijedni od našeg. Sve se vrti oko toga. Uz ovaj krivi zakljucak slijedi još stotinjak. Iskorištavaju ih u krive svrhe. U cirkusima, za ljudsku razonodu, za testiranja.
- Luka: Teško je uopce nabrojati sve te strahote koje covjek cini da bi ugodio svojim hirovima. Ljudi misle da su životinje u njihovoj službi i da su na planeti Zemlji samo da bi se covjek mogao odjenuti, najesti i ukrasiti svoj stan svakojakim glavama, šapama, repovima ili rogovima. Životinje su prvenstveno tu da bi živjele svoj život upravo onako kako ga i mi živimo - po svome, u vlastitom prirodnom okruženju, sa svojim prijateljima i familijom.
- Kada mislite da ce se to prestati dogadati?
- Franka: Kada se osvijestimo! Svi smo stanovnici planete Zemlje. Stajali na dvije ili na cetiri noge. Trebamo ih poštovati. Nauciti živjeti s njima, jer vjerujte, necete požaliti!
- Luka: Vjerojatno nece nikada prestati u potpunosti jer naše društvo je potrošacko i neke vrijednosti više i ne postoje. Neki ljudi ce zahvaljujuci raznim aktivistima poput "Prijatelja životinja" promijeniti svoje navike, ali isto ce tako uvijek biti neinformiranih kojima bunda od malih cincila oznacava ili potvrduje društveni status, ugled i stanje bankovnog racunu.
- Vidite li se ikada u ulozi «osloboditelja» životinja iz laboratorija što cesto rade pojedinci u Americi, ali ne i kod nas?
- Franka: Bila bih presretna kad bih mogla na taj nacin pomoci. Osjecala bih se važno i ponosno! Neljudski je testirati proizvode na živim bicima. Skidam kapu ljudima koji se tako aktivno bave pomaganjem i oslobadanjem nedužnih životinja!
- Luka: Vidim se s velikim crvenim plaštom kako letim poput Supermana iz laboratorija u laboratorij i spašavam sve. Životinje vracam u prirodu, a te doktore gdje im je i mjesto, u kaveze.
- Jeste li stava da se prema životinjama treba postupati kao i prema ljudima?
- Franka: Tako sam odgojena i ne znam za ništa drugo osim da svi mi - i ljudi i životinje imamo ista prava koja trebamo poštivati.
- Luka: Ne. Prema životinjama se treba postupati kao prema životinjama. Lijepo!
- A što kažete na one koji svoje pse odijevaju u markiranu odjecu?
- Franka: Tko voli nek' izvoli.
- Luka: Takvi ljubimci misle da su im gazde idioti, a gazde toga nisu ni svjesne! To je najveca tragedija!