Knjiga "Životic" s podnaslovom "Eseji kazališni i ini" Marije Crnobori, velike kazališne i filmske glumice, rodene u Banjolama 1918. godine, dojmljivo je izdanje netom objavljeno u biblioteci Istarskog narodnog kazališta.
"Životic", upotpunjen upecatljivim crno-bijelim fotografijama iz arhive velike glumice, cija je kazališna i filmska karijera trajala 43 godine, na 400 stranica sabire tridesetak esejistickih zapisa o kazalištu, umjetnosti, životu… Rijec je o tekstovima koje je Marija Crnobori pisala i objavljivala izmedu 1952. i 2004., a za "Životic" ih je izabrala i priredila dramaturginja dr. Jelena Lužina.
"Pisana ispovjedno, iskreno i neposredno, knjiga 'Životic' - jedinstvena zbirka autobiografskih zapisa koji su nastajali desetljecima - nije namijenjena samo teatrolozima ili ljubiteljima kazališta, nego svim citateljima koje zanimaju sudbine iznimnih pojedinaca", napisala je Lužina u bilješci o autorici.
Uvažena dramska umjetnica, danas 93-godišnja legendarna Marija Crnobori, više od šezdeset godina živi u Beogradu, ali je i u stalnoj vezi sa svojim zavicajem, svojom Istrom. Dokaz tome je i cinjenica da kazališna kritika i publika pamti njene uloge velikih dramskih junakinja, ali jednako tako i njeno izražajno govorenje cakavske poezije Balote, Nazora, Gervaisa, Crnje…
"Cak su i najstroži kazališni kriticari njenu interpretaciju cakavske tužbalice 'Za hceron' ubrajali u najrespektabilnije kreacije njezine karijere, usporedivši je s velikim monolozima njezine Antigone, Ifigenije, Ofelije, Fedre… Sama je cesto ponavljala kako, valjda, velike grcke tragedije i umije igrati upravo zato jer je - Istrijanka", piše Lužina.
Knjigu otvara posveta ispisana Marijinim rukopisom 11. veljace ove godine - zahvala svim suputnicima njenog "životica": roditeljima, suprugu Marku Fotezu i sinu Saši Fotezu. Svjedocanstvo je to jednog bogatog, antologijskog života izvanserijske glumice, mudre, jednostavne, skromne, tople, velike žene - Marije Crnobori.
"Životic", autorice koja je imala "srecu moci biti glumac", podijeljen je na šest poglavlja (Hybris, Anagnoris, Mythos, Efemeris i Katarsis) te donosi bilješku o autorici i tekstovima. Marija Crnobori minuciozno promišlja rad na svojim najznacajnijim kazališnim ulogama (Moja Antigona, Moja Ifigenija, Moja Ofelija, Moja Kraljica, Moja Fedra, Moja Klitemnestra, Moja Laura…); bilježi susrete sa svojim uciteljima, redateljima, suradnicima: velikim Dubravkom Dujšinom, dr. Brankom Gavelom, Bojanom i Mirom Stupicom, Brankom Plešom.
Tu su, uz ostalo, i sjecanja na Tita Strozzija, Tomislava Tanhofera, Ivu Andrica, Karla Bulica, Irenu Kolesar. Uz kazališne pocetke vezane uz rijecko kazalište te prve susrete u Jugoslavenskom dramskom pozorištu i pocetke Ateljea 212, u antologijske zapise zasigurno spada esej naslovljen "Kako govoriti klasicni stih". Knjiga donosi dnevnik izgradnje JDP-a, nakon požara 1997., a "Životic" zakljucuje intimno "Pismo Marku", suprugu.
Knjiga, koja je svoj život pocela u Istri, svoje ce premijerno predstavljanje imati upravo u kazalištu u cijem je ansamblu legendarna Marija Crnobori provela 35 godina, u Jugoslavenskom dramskom pozorištu u Beogradu.
Na predstavljanje u ponedjeljak, 24. listopada, knjigu iz Pule donosi Gordana Jeromela Kaic, ravnateljica Istarskog narodnog kazališta Gradskog kazališta Pula, u cijoj je nakladi i objavljena. Bit ce tu i graficki oblikovatelj knjige Muricio Ferlin te izaslanstvo Grada Pule i Istarske županije. Ocekuje se i dolazak predstavnika Hrvatskog veleposlanstva u Beogradu te Ministarstva kulture RH.
Izvršni urednik "Životica" je Miodrag Kalcic, knjigu su recenzirali akademik Josip Bratulic i dr. Darko Gašparovic, a tisak potpisuje zagrebacki Grafomark. Objavljivanje su omogucili Grad Pula, Istarska županija sa svojim Upravnim odjelom za kulturu te Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.