O važnosti arhiviranja baštine, zapravo o vrijednosti i značaju arhivskih izvora za etnološka i folkloristička istraživanja u Državnom arhivu u Pazinu predavanje je u sklopu Ciklusa javnih predavanja održala etnologinja dr. sc. Tanja Perić-Polonijo. Ona se u svm izlaganju osvrnula na djelo znamenitih i nezaobilaznih zapisivači etnografske, folklorističke i jezične građe u Istri, koji su kao učenici, a kasnije studenti, učitelji ili profesori ostavili vrijedan svjedočanstva o etnografskoj baštini Istre. Među njima istaknuta mjesta zauzimaju Fran Novljan iz Boljuna, učenik i kasnije profesor u Pazinu i Zagrebu, Josip Ribarić iz Vodica na Ćićariji, student i kasnije znameniti jezikoslovac, učitelj Jakov Mikac iz Bresta, kasnije jedini među njima diplomirani etnolog i profesor, te najstariji među njima učitelj Stjepan Žiža iz Lindara.
Terenski rad
Njihova je odlika ta što su znali i htjeli zapisivati građu na terenu, razgovarati s ljudima u lokalnoj sredini, poznavali su kontekst običaja, kontekst života, a opise su proširivali svojim komentarima, najčešće ne zadirući u iskaze kazivača. Svima im je zajednička bila želja da što korektnije zapisuju lokalne govore, nastojeći opisati, sačuvati i predstaviti svoj čakavski govor, kojim su potvrđivali svoj čakavski identitet, čakavsku tradiciju, istarsku, ali i hrvatsku kulturu kao i način življenja razdoblja koja su istraživali. Za njih je jezik bio neodvojiv od života i običaja, istakla je Perić-Polonijo posebno se osvrnula na Novljana u čijem su djelu živopisno sačuvani "živ(u)ot i už6nci". Nažalost oni su zbog tog jezika u talijanskom okruženju bili proganjani i zatvarani. Srećom njihove etnografske monografije, radovi i zapisana građa pohranjeni su u arhivu Odsjeka za etnologiju HAZU i u Dokumentaciji Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu. Građa koju su prikupili ponajprije se razlikuje prema čakavskim govorima koji su, premda različiti, određivali njihov zajednički, istarski, hrvatski identitet i njihovu zajedničku kulturnu baštinu. U tom kontrapunktu različita iskaza zajedničke kulture, oni su sakupili i ostavili jezičnu građu koja predstavlja izazov jezikoslovcima, ponajprije dijalektolozima te etnolozima i folkloristima.
Baština
Istraživači čija je djela predstavila Perić-Polonijo su jezik/zajik i običaje/navade ili užance, predstavili kao dio hrvatske baštine, ali i regionalnog hrvatskog čakavskog identiteta. Djela Frana Novljana, Josipa Ribarića, Jakova Mikca i Stjepana Žiže na najbolji način svjedoče važnosti arhiviranja i prezentiranja građe u obliku kritičkih tiskanih, a u novije vrijeme i digitaliziranih izdanja pojedinih monografija spomenutih autora zapisivača. (M. RIMANIĆ)