To, definitivno, nije bila obična premijera. U zagrebačkoj Visokoj ulici broj 8 na Gornjem gradu pred vratima palače Gvozdanović, iz koje su na mračnu ulicu dopirali sablasni zvuci, sinoć nešto prije 20 sati okupilo se 12 ljudi. Premijerna publika, ali niti jedno tabloidno, razvikano ime. Među posjetiteljima praizvedbe i premijere režijski i dramaturški autentične i produkcijski hrabre predstave "Život bez imena" Damira Zlatara Freya prema motivima romana Vladimira Stojsavljevića: tri redatelja, jedna glumica, jedna uvažena povjesničarka umjetnosti, ravnatelj muzeja koji je ugostio predstavu, nekolicina Riječana vezanih uz nezavisnu kazališnu scenu i dvije novinarke, kazališne kritičarke iz Rijeke i Pule.
Oni su umjesto ulaznice dobili toplo pismo potpisano s M. M. Riječ je o Mariji iz Magdale koja ih poziva "u svoj dom gdje će im s povjerenjem otkriti devet istina koje su ostale skrivene 2.000 godina". Po posjetitelje, koji će poput 12 apostola nešto manje od sat i pol duboko intimno, doslovno fizički blisko, svjedočiti istini Marije iz Magdale, dolazi gospođa u crnom i uz dva batlera odvodi ih na kat palače za dugi stol u zamračenu blagovaonicu. Tu već sjede dvije žene u crnom kojima čipkane koprene prekrivaju glave. Publika i glumci dijele stol. Tijekom cijele predstave koja je bogata i mirisima, i okusima, i posebno upečatljivom arhaičnom glazbom dijele i neveliki prostor moćne glumačke igre koja se filmskom brzinom događa svugdje oko njih.
- Pozvala sam vas ovdje jer moram reći svoju istinu do kraja. Čekam ovaj dan stoljećima, skoro dvije tisuće godina…, počinje priču Marija koja donosi svoje istine, svoj pogled na događaje iz ranokršćanske povijesti. Nju, ženu koja je izbrisana iz povijesti, zaboravljena i zatajena, tumači do boli ekspresivna Perica Martinović koja tijekom cijelog trajanja "Života bez imena" plijeni nevjerojatnom glumačkom snagom.
Ostvarivši izvanserijsku, cijelim svojim bićem proživljenu ulogu za pamćenje prepunu tankoćutne ljudskosti, bezuvjetne ljubavi i strasti, Perica Martinović je kao Marija iz Magdale pomaknula teatarske granice. Ovoj visoko podignutoj ljestvici odgovorio je i cijeli ansambl predstave: hipnotična Dijana Bolanča je materijalizirani alter ego Marije iz Magdale, Janko Popović Volarić iz kojeg bukti glumačka strast i kad glumi Judu, i kad je Utvara, i Pilat, Sven Jakir je tako čudesno glumački snažan i lijep Meneksen i nevjerojatno životan Mojsije, a Petra Kurtela eterično moćna Marija iz Nazareta. Sve pohvale idu i batlerima koje igraju Mario Peša i Jasmin Sofić.
Damir Zlatar Frey, koji je uz režiju i autor kostimografije, oblikovanja svjetla, scenografije, izbora glazbe i scenskog pokreta, potpisao je još jednu veliku predstavu. Odličan, kirurški precizan posao napravio je i Zvonimir Peranić, autor dramske adaptacije i dramaturgije predstave koji je i asistent režije. U konačnici freyevski atmosferom bogat autorski rukopis donosi kazališnu priču koja posežući za preispitivanjem biblijskih motiva, kopernikanski obrćući "istine" pomiče, mijenja i ujedinjuje perspektive vremena.
"Život bez imena" vrlo jasno otvara pitanja i današnjih istina i današnjih laži, sučeljava njihove kreatore, promicatelje i žrtve, pozicije nedodirljive moći suprotstavlja nepatvorenoj ljudskosti.
Pritom je iznimno važna činjenica i da je "Život bez imena" nastao u produkciji umaškog Međunarodnog festivala komornog teatra Zlatni lav, koji je svoju 15. sezonu odlučio obilježiti postavljanjem na scenu vlastite produkcije, i Teatra Rubikon iz Rijeke.
Festival iz Istre i nezavisno riječko kazalište ovim su svojim pothvatom već uoči premijere pametno i časno upozorili na svoje kazališno postojanje, ali i podigli buru u kazališnoj javnosti glavnog grada.
Za "Život bez imena" već se danima uoči premijere tražila ne karta više, nego - ulaznica uopće. Njena je cijena 100 kuna. Uz večerašnju izvedbu te nedjeljnu rezerviranu za goste iz Istre, do konca godine u Zagrebu je na programu devet izvedbi. Producenti planiraju i izvedbe u Rijeci i Varaždinu uz promijenjeni koncept izvedbe - predstava će igrati u komornim kazališnim prostorima pred 200-tinjak gledatelja. Najavljene su i izvedbe tijekom trajanja Zlatnog lava u jednom od skrovitih maslinika nadomak Umaga. Sve skupa čini se da je ekskluzivitet uprizorenja vrlo jasno otvorio i pitanja promišljanja istina i laži u odnosu centra i periferije u hrvatskom teatarskom prostoru.
Na kraju, kada 12 posjetitelja kao 12 novovjekih apostola odlazi s predstave, noć pred palačom Gvozdanović je blaga. U zraku se ćuti pročišćenje poput onoga koje je u završnici igre doživjela njihova domaćica Marija iz Magdale očistivši se od laži. (B. ĆUSTIĆ JURAGA, snimio D. JELINEK/NL)