"Dokolica kao starorimski otium filozofski odredena nije mrtva cinjenica. Dokolica kakvom je vide Seneka ili Ciceron, kakvu danas prakticiraju rijetki pojedinci, po sebi nije razumljivo odredenje, tu su i cežnja, tu su i neki oblici zbilje, no njezine su vrijednosti, njezin istinski izazov, jedan od relikata u suvremenom Uredu izgubljenih pojmova", istice književnik Daniel Nacinovic.
O dokolici su na devetim Pulskim danima eseja eminentna pera raspravljala na razne nacine. Stjepan Cuic pozabavio se raznim njezinim znacenjima u svome eseju "Dokolica kao retrospektiva", dok je Sibila Petlevski svoje izlaganje temeljila na pojmu politike dokolice, odnosno na umjetnosti dokolicarenja. Tu se dotaknula i sinonimskog odnosa vremena i života, primjene Aristotelovog pojma dokolice te na nacine upotrebe vremena. Osvrnula se u tom kontekstu i na sve manju prisutnost dugih pisama koja su potisnula SMS poruke, kao i na cinjenicu da se slobodno vrijeme brendiralo.
Goran Starcevic se, pak, pita "Kako živjeti bez diktata ure", odnosno zašto nema dokolice te o cinjenici da je covjek postalo bice bez identiteta jer su sva prijateljstva zasnovana sada na raznim tviterima i fejsbucima.
- U Hrvatskoj u humanistickim i društvenim znanostima dokolica kao sociološka i etnološka tema obradivana je od 1960-ih godina, kazao je Igor Duda te istaknuo da su o tome pisali Miro A. Mihovilovic, Tena Martinic i Dunja Rihtman Auguštin. Takoder je kazao da su kulturna putovanja i turizam kao teme povijesti dokolice privukle veliki broj istraživaca. Antun Paveškovic u svome je izlaganju uputio pohvalu lijenosti. (V. BEGIC)