- Da vam budem iskrena, ne znam što da činim. Plaćam uslugu koju ne mogu koristiti, košta me sve to novca i živaca, ogorčena sam i ljuta, jer mi mali ne možemo nažalost ništa protiv "velikih", te smo unaprijed osuđeni da budemo gubitnici - riječi su to Anite Milevoj, iz naselja Viškovići kraj Koromačna u Općini Raša, a odnose se na Hrvatski Telekom, s kojim već više mjeseci „ratuju“.
Anita nam je u daljnjem razgovoru rekla, kako problema s vezama imaju već godinama, ali je sve eskaliralo krajem kolovoza, kad su ona i ostali mještani Koromačna, Viškovića, Brgoda, Vlakova, Brovinja, Stanišovi i još nekih mjesta, ostali potpuno bez signala. Nisu mogli koristiti telefon, nemaju usluge Max-Tv-a , kao ni Interneta.
Plaćaju usluge, a ne mogu ih koristiti
Na samom su početku nazvali Službu za korisnike Hrvatskog Telekoma, pojasnili im probleme, požalili se da plaćaju usluge koje ne mogu koristiti. Anita nam veli kako su ih čitavo vrijeme iz Hrvatskog Telcoma zavlačili, obećavajući im da će se problem riješiti za dan, pa za nekoliko, i tako svaki put kad bi nazvala.
Prošlo je skoro dva mjeseca, Anita trenutačno može koristiti telefon, televizijski program prati preko Max-Tv-a, ali nije to baš neko gledanje, jer se svakih pola sata, slika na ekranu zamrze, traje to nekoliko minuta, pa je onda opet moguće normalno gledanje, žali nam se Anita.
- Razgovarala sam i žalila se u službi za korisnike na stotine puta, i na kraju su mi račun koji mjesečno iznosi 380, smanjili za 100 kuna, te kao razlog naveli probleme što nisam mogla koristiti njihove usluge. Ali mi nikako nije jasno za što sam platila ostatak od 280 kuna, kad sam im to napomenula, odgovorili su, da mogu s njima prekinuti ugovor, ali da me to košta 700 kuna. Još sam uvijek njihov pretplatnik i da vam budem iskrena ne znam što da činim – ogorčeno govori Anita.
Što će reći naši gosti iz inozemstva?
Njen susjed Lino Dobrić, se žali na iste probleme. Doživio je isto što i Anita, ustvari još to traje. Jer dokle Anita može koristiti telefon, Lino ne može ni to. Njemu se još uvijek nije vratio signal, a govori nam kako je i njegov brat koji živi u nekoliko kilometara udaljenom Brovinju u istim problemima.
- Živimo u 21. stoljeću, ali kod nas je još uvijek 17. - ironično će Lino. Telefone, kompjutere i televizore imamo u domovima isključivo kao ukrasne predmete jer ih ionako ne možemo koristiti. Sve se to događa nama. koji živimo samo nekoliko stotina metara od mora, koji smo turistički kraj, te se mislim kakvu će to sliku ovog kraja, naši gosti iz inozemstva, ponijeti svojim domovima- govori Lino.
Kristijan Išić nastanjen u Puli često svraća u rodne Viškoviće. Ima više od dvadeset godina iskustva u montiranju i održavanju telekomunikacijskih sustava, govori nam je da mu je taj problem itekako poznat. (Adriano ŠĆULAC)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU