Daleko najveće iznenađenje nedavne splitske dodjele Porina bila je mlada kantautorica Sara Renar. Iz pozicije potpunog autsajdera, u jakom konkurentskom društvu dugo etabliranih i popularnih imena na domaćoj glazbenoj sceni, ova mlada i lijepa 27-godišnja Zagrepčanka za skladbu "Jesen" osvojila je prvog Porina u karijeri, onog za najbolju žensku vokalnu izvedbu, pobijedivši pritom ponajbolja domaća ženska pjevačka imena Ninu Badrić ("Vjetrenjače") i Ivanu Kindl ("Želim više").
Uz pozitivnu ambicioznost, ustrajnost i ljubav prema glazbi, ništa se bolje i u pravom trenutku nije moglo dogoditi ovoj više nezaposlenoj nego zaposlenoj diplomiranoj arhitektici s upisanim doktoratom prostornog planiranja.
Indie-pop izričaj
Osvojeni Porin usmjerava je naime na punu posvećenost glazbenom stvaralaštvu, kolikogod u Hrvatskoj bila rizična ambicija da živiš od glazbe. Pored brojnih argumenata protiv takve životne odluke, primjer iznimno marljivog sastava "Vatra" i njihovog recentnog velikog hita "Tango" ide u prilog tome da se ipak može.
Ono što pritom Saru Renar već u startu izdvaja iz glazbeno - medijskog prosjeka njen je, za naše krajeve, ne sasvim komercijalan, indie-pop-elektronski žanrovski izričaj. U tom smislu, ona je pred pet tisuća ljudi u splitskoj Spaladium Areni imala najupečatljiviji nastup, otpjevavši nagrađenu "Jesen" tek s malim looperom za slaganje vokalnih dionica; moćnim, ali zahtjevnim elektronskim uređajem jer ne trpi greške. Pritom nije ostao nezamijećen ni njen styling. Nastupila je u crnoj haljini s potpisom Coded Edgea, iza kojeg stoji modni dizajner Silvio Ivkić i modni fotograf Jure Perišić.
Premda iza sebe ima višegodišnje muzičko iskustvo "djevojke s gitarom", ali i nemalo bendovsko iskustvo, Sara je debitantski album "Djeca", s pomalo zastarjelom rock formom i još uvijek tražećim optimalnim vokalnim izričajem, objavila pretprošle godine, da bi zatim lani EP albumom "Jesen" napravila priličan zaokret prema melankoličnoj indie-pop-elektronici, ne bez očuvanja organskog zvuka, s očuvanim rock i blues podlogama.
Takva stvaralačka vezanost za živi bend je mudra jer Sara (iako ponekad nastupa i samostalno) u sastavu u ima odlične glazbenike; to su Luka Geček, inače gitarist Mayalesa, Zdeslav Klarić, klavijaturist bendova Pips, Chips & Videoclips i Meritas te slovenski bubnjar Anže Kristan, koji svira i u bendovima Strojmachine i Perkakšns.
Prošlogodišnji, drugi Sarin album "Jesen" u izdanju Aquarius Recordsa, na kojem je i istoimena nagrađena skladba, bio je u Splitu nominiran za najbolji album alternativne glazbe, u odabranom društvu s pobjedničkim Urbanovim "Mamutom" i Gatuzovom "Megalomanijom". Nezahvalno bi u priči o uspjehu bilo kojeg , pa tako i ovog Sarinog albuma odnosno istoimene skladbe, preskočiti producente, a to su u ovom slučaju bili nagrađivani Puljanin Edi Cukerić i Konrad Mulvaj, poznat po suradnjama sa Šeparovićevim Montažstrojom (s kojim je surađivala i Sara Renar), a Mulvaj je bio i basist koprivničko-varaždinske grupe Overflow.
I lani nominirana
Sara nije sasvim novo glazbeno ime. Prošle godine nominirana za Porina u kategoriji novog izvođača godine. Tada je osvojila nagradu žirija festivala "Poezika" u Novom Sadu, nagradu za najbolju izvedbu na festivalu "Rock Off" u Zagrebu te nagradu žirija festivala "Kantfest" u Beogradu.
Glazba joj je, ističe, prava ljubav. Za glazbu živi i bez nje više ne može, dok je dosadašnjim radom u struci i povremenim angažmanima u manekenstvu tek podmirivala režije. Sa Sarom, koja je u trenu televizijske dodjele Porina bila pozitivno šokirana, razgovarali smo nakon što su se slegli dojmovi iz Splita.
- Dosad si pretežito nastupala u manjim klubovima i kafićima, pred nekoliko desetaka ili stotina ljudi. Kako je bilo sama uživo nastupiti pred pet tisuća ljudi, sa zahtjevnim looperom i, ne manje bitno, u izravnom nacionalnom televizijskom prijenosu?
- Budući da mi organizacija Porina nije dala da nastupam sa svojim bendom, a ja pak nisam imala vremena baviti se aranžmanom za orkestar HRT-a (što je bio njihov prijedlog), predložila sam da nastupim sama s obzirom da i inače izvodim tu "a capella" verziju "Jeseni". Tek sam na probi u Spaladium Areni shvatila u što sam se zapravo uvalila. Srećom, bilo je dosta vremena i probi da osjetim prostor, razgovaram sa svim ton majstorima, složim uputstva za miks i sl. I onda je usred pjesme na generalnoj probi sve stalo radi lošeg kontakta, pa smo sve strujne izvode zalijepili izolirkom. Na samoj dodjeli sam se nakon prvog loopa opustila i samo uživala u izvedbi. Tko zna kad ću imati priliku ponoviti takvo što.
- Čuo sam da si prekinula s arhitekturom i da si se 100 posto posvetila glazbi? Može li se u glazbi, ali i bilo kojem drugom području, uspjeti bez tog apsolutnog angažmana, bez bočnih poslova koji osiguravaju bazičnu egzistenciju (koji oduzimaju energiju, vrijeme, a onda i kreaciju), pa i bez braka i djece? Pritom na uspjeh gledam prvenstveno kao na ustrajno samoostvarenje vlastitog izraza, a onda i komercijalan odjek u publici koja se veže uz autora i njegov opus.
- Evo u svojim kasnim dvadesetima sam konačno shvatila da se čovjek treba nečemu posvetiti kako bi u tom istom poslu napredovao. Probala sam kombinirati posao u struci s muzikom i potpuno me iscrpilo. Kao što u arhitekturi usred silne birokracije i sastanaka na kraju najmanje vremena provedeš u projektiranju, tako i u glazbi ima toliko popratnih poslova (mediji, booking, organizacija, merch) da se i bez posla sa strane treba rukama i nogama boriti za vrijeme posvećeno kreaciji.
- Negdje si izjavila da u Hrvatskoj od glazbe možeš živjeti ako pjevaš na svadbama ili ako si Tony Cetinski. Jesi li nakon osvojenog Porina promijenila mišljenje?
- Porin me je potpuno iznenadio i mislim da ako ikad, onda sad trebam uhvatiti taj vlak i ići za svojim snovima. Ne znam kako će sve to završiti, ali dajem sve od sebe. Ne bih si nikad oprostila da ne probam.
- Je li u biti ovaj drugi album "Jesen", ne umanjujući važnost debija, pravi početak tvog glazbenog sazrijevanja? Svi su prilično sujetni u umjetničkom svijetu i osjetljivi na svoje uratke, no nije li lijepo shvatiti svoj rad kao kreativni proces prema univerzalnoj ljepoti koju rijetki, uz puno truda i talenta, ostvare.
- Apsolutno. Tu se nema što nadodati. Za to živim!
- Kako se nosiš s negativnim kritikama i koliko su ti one važne?
- Kritike su sastavni dio cijele priče. Ako nemaš želuca nositi se s kritikama, onda nemaš što raditi na sceni. Neću reći da ih ne čitam i da mi je svejedno, ali s godinama mi je to zaista sve manje bitno. Bitno da sam zadovoljna ja i ljudi s kojima radim.
- Tek rubno (povremeno) pripadaš kantautorskoj 'one man bend' sceni. Autor si svojih pjesama, no koliko ti je u stvaralaštvu važno stvaralački proces s bendom. Koliko su dečki važni kao koautori, kao poželjna distanca u kreiranju?
- Jako su važni. Da bismo radili dobru muziku moramo i kao kolektiv dobro funkcionirati. Oni su mi provjera da nisam nešto potpuno zabrijala. Inače eksperimentiram i sa samim procesom rada na pjesmi. Nekad prvo sama nasnimim neki grubi demo pa je razradim s bendom pa šaljem producentima; nekad radim direktno s producentima, nekad nasempliram nešto što mi se svidjelo na probi...
- Na kojim si kantautori(ca)ma i bendovima stasavala? Koju danas slušaš glazbu, stranu i domaću?
- Tom Waits, Lou Reed, David Byrne, Mark Lanegan, PJ Harvey, Jack White, Cat Power, ali i Rundek, Pipsi, Toma Bebić, Franci Blašković, Goribor, Damir Avdić... Trenutno slušam oba albuma tUnE-yArDs-a, Burle (Goribor), Human Reich (Damir Avdić), Walt (Pips Chips & Videoclips), Pure Heroine (Lorde), oba albuma Repetitora, 2 (Mayales), FKA Twigs, Radiohead, Chweger, Ti, Pridjevi, Valentino Bošković.
- U osnovnoj školi svirala si violinu. Kako si došla do gitare i pjevanja?
- Nakon par godina pauze od muzičke škole baš sam fizički osjetila da mi nedostaje instrument i primila gitaru u ruke. Pjevanje je došlo spontano.
- Za doktorski studij odabrala si prostorno planiranje, urbanizam. Zašto?
- Od svih područja struke najviše me zanimao urbanizam, vjerojatno zato jer nam trebaju sustavne promjene u načinu promišljanja i upravljanja prostorom. Opširna je to tema, ali da ne duljim, taj doktorski studij je iz istih razloga, kao i posao, sada stavljen na čekanje.
- Pulski producent Edi Cukerić smatra da je autoru/bendu važno da stvori tri albuma u pet godina, ali uz punu žrtvu za glazbu, bez drugih poslova. Kako ti je bilo raditi s Cukijem; čime te je posebno dojmio ili podučio, usmjerio?
- Rekla bih da je u pravu. Edi je sjajan tip. Ima nevjerojatno uho, razmišlja "van kutije" i ne boji se eksperimentirati. Dosta sam naučila radeći s njim. Ona rupa u pjesmi "Ljubav", to je bila njegova sugestija. Bez toga bi ta stvar bila jedna zgodna pop pjesma, a ovako je dobila mračniju notu koja baš lijepo podcrtava EP. Jako me veseli što ćemo u istom sastavu - Edi Cukerić, Konrad Mulvaj i ja - raditi produkciju i trećeg albuma. (Zoran ANGELESKI)