Grad spava. Ustvari, riječ je o kunjanju. Prijelaz iz kratkih rukava u zimske jakne još se nije u potpunosti dogodio. Svatko se nosi s time kako zna pa se još uvijek na trgu i ulicama grada kao najfrekventnijim mjestima mogu susresti i "norveški" tipovi, koji se ponašaju kao da su na ljetovanju, ali i oni drugi, koji s velikim nestrpljenjem čekaju da ciča zima zagospodari uličnom i modnom scenom.
Restorani i hoteli polako zatvaraju vrata. Još malo pa nestalo…, kaže u legendarnoj "Ines" Rade Šerbedžija. Sve polako tone u zimski san i letargiju. Stari bi rekli - vraća se u normalu, a mladi već kreću sa žalopojkama da će umrijeti od dosade. Rovinj se tako vraća u svoje drugo ja.
Grad svete Eufemije već desetljećima, i to od samih začetaka turizma, ima dva lica - ljetno, užurbano i prenapučeno, i zimsko. Zima je još donedavno bila godišnje doba za opuštanje, odmor i skijanje, pa ako hoćete, i prebrojavanje zarađenog.
No, manjak se novca počeo primjećivati i na ulicama. Razgovori u kafićima uglavnom su obilježeni riječima "nema pa nema". Sve je više ljudi koji pokušavaju preživjeti kopanjem po kontejnerima u potrazi za plastičnim bocama, a sve manje penzića koji bablje ljeto dočekuju na rivi u društvu s croissantom ili cappuccinom. Srednje generacije u potrazi su za poslom, a mladi se razmilili po svijetu: il' studiraju il' su u pečalbi.
- Nema smisla vraćati se u Rovinj. U Zagrebu je život, istina, za njega treba novca, no još uvijek se snalazim. Roditelji, nona i nonić šalju, a i sam tu i tamo zaradim preko student-servisa. Da mi nisu roditelji i sestra tu, sve do ljeta se ne bih vraćao, kaže nam rovinjsko-zagrebački student ekonomije Božidar Pralić.
Najagilniji su rovinjski peškaduri. Njih se u studenom i prosincu, uostalom kao i čitave godine, može vidjeti u poslu. Čiste mreže i brodice, puni nade da će novo jutro donijeti pune kašete riba. A ulova, kao za inat, kada su u pitanju lignje nema pa nema.
Ugostiteljima i trgovcima ovo se ljeto odužilo. Umorni odlaze na zaslužene godišnje odmore koji će, bar što se debele većine tiče, potrajati do Uskrsa.
- Kao turističkom vodiču koji ima sreće da radi punih sedam i pol mjeseci u pojačanom tempu, ovaj mi smiraj dobro dođe. Sada je prilika da obavim sve ono što ranije nisam stigao - od banalnih radnji poput bojenja stana, mogućeg odlaska na put i(li) zimovanje pa sve do maksimalnog uživanja u svakodnevici, poput današnjeg guštanja u dugoj kavi, na suncu i u tišini s dragim prijateljima, kaže nam Goran Cvek. (piše N. ORLOVIĆ RADIĆ; snimio M. MIJOŠEK)
VIŠE ČITAJTE U TISKANOM IZDANJU