Moguće podržavljenje općinskih ili gradskih neizgrađenih površina unutar građevinskih područja zabrinulo je nakon vodnjanskog slučaja i druge istarske gradonačelnike i načelnike, ali u županiju koja. Doduše. nama ingerencija nad bilo kakvim zemljištem. Rovinjski gradonačelnik i saborski zastupnik Giovani Sponza smatra da je to samo djelić ukupne pravne nesigurnosti u državi, koja je i jedan od temeljnih uzroka kočenja investicija.
- Brojne i previše česte izmjene različitih zakona, koji su u većini slučajeva još i međusobno neusklađeni, logično dovode do pravne nesigurnosti. Unatrag petnaestak godina prvo su nastali problemi oko tzv. turističkog zemljišta, nekoliko godina kasnije problemi su se produbili na temi šumskog zemljišta, a danas na poljoprivrednom zemljištu unutar građevinskog područja. Što imamo danas i koji su rezultati toga?
Nepotrebni i skupi sudski sporovi između države i jedinica lokalne samouprave odnosno općina i gradova, s posljedicama od kočenje investicija, gubitka
radnih mjesta, gubitka prihoda, trošenja novaca koji ionako nedostaju i državi i općinama i gradovima, pa sve do toga da država spori vlasništvo općinama i gradovima nad ulicama, trgovima, grobljima, navodi Sponza.
Skupi sudski sporovi
Općine i gradovi ne mogu mirno gledati kako im država "preotima" zemljišne resurse, pa se uglavnom preko pravnih službi u gradskim i općinskim upravama, za svoja prava pokušavaju izboriti odgovarajući žalbama na "igru" državnih odvjetnika koji na sudovima tužbama pokreću procese državnog knjiženja na dotad općinske ili gradske površine. Takvih parcela ima na desetke tisuća, i takvi procesi bi mogli trajati u nedogled, ali svi su svjesni da neko rješenje treba naći.
- Potrebno je doći do razine svijesti da su općine i gradovi partneri državnoj razini i da kao partneri zajednički trebaju težiti bržem gospodarskom rastu, većem broju investicija, većem broju radnih mjesta, socijalnoj sigurnosti građana, a sve pod jasnim, provedivim i održivim pravilima, smatra IDS-ov saborski zastupnik.
Svijest je međutim jedno, a propis, koji stjecajem raznih okolnosti može biti protivan čak i svijesti onih koji ga donose, a kamoli onih koji ga provode po službenoj dužnosti, može biti nešto sasvim drugo.
Sponza zato smatra da se, primjerice Zakonom o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu države, treba definirati i propisati da je svo zemljište koje se nalazi unutar Generalnog urbanističkog plana - vlasništvo općina i gradova. Takvim stavom prekinuli bi se sudski sporovi, izbjegli visoki
sudski troškovi, ubrzale investicije, otvarala nova radna mjesta, a time bi više prihoda imala i državna i lokalna razina.
Županija nije nadležna
Već nekoliko godina, najprije zbog šumskog, a sada zbog poljoprivrednog zemljišta, u pitanju su "bitke" koje lokalna samouprava uglavnom gubi od države, a svatko tu bitku vodi sam. Zato je nemoguće doći do zbirnih podataka kolika je ukupna površina neizgrađenog građevinskog zemljišta u građevinskim područjima na teritoriju općina i gradova u Istarskoj županiji, ali i u svakoj pojedinoj općini ili gradu. Stoga je nemoguće i bar približno procijeniti kolike to resurse ili zemljišni kapital država želi preoteti od lokalne samouprave, tako je nemoguće izračunati i za kolike je parcele i za kolike površine sudski postupak već pokrenut, jer se sporovi vode pojedinačno, zasebno za svaku parcelu ili skup parcela na jednom mjestu.
Samo u Pazinu u pitanju je stotinjak parcela, čuli smo u gradskoj upravi, ali čak ni pročelnici i službenici koji se time bave ne raspolažu ukupnim podacima bez da prelistaju ogromne spise o tim predmetima. Županija podataka ima još i manje, a nadležnosti nema nikakve.
- Mi kao županija nemamo nijednu parcelu u svom vlasništvu, a u djelatnosti prostornog planiranja, što je naša zadaća, uopće nije bitno tko je vlasnik pojedinog zemljišta. Osobno smatram da je suludo što država želi postati vlasnik neizgrađenih parcela u građevinskim područjima, jer nadležnost lokalne
samouprave je da raspolaže svojim prostorom te da odlučuje što će gdje i kada graditi, veli pročelnik županijskog Upravnog odjela za održivi razvoj Josip Zidarić.
Dodaje da je to na neki način i tradicija, još od vremena kada su seoske zajednice davale tzv. komunele na korištenje pojedincima, na primjer za ispašu, tako bi i danas lokalna samouprava trebala imati mogućnost da parcelu koja je planirana za građenje ali se na njoj još ne gradi ili se tako skoro neće graditi, iskorištava za ono što joj je u interesu.
- Parcele se formiraju radi ljudi, a ne radi države, a ako ih država hoće za sebe, trebalo bi ju pitati što ona s tim parcelama namjerava. Što će državi
vlasništvo nad jednom naočigled odavno postojećim gradskim trgom?", zaključuje Zidarić. (Davor ŠIŠOVIĆ)
Piše Davor ŠIŠOVIĆ
