Obilaze sela istarskog krasa, tjeraju zimu i prizivaju proljece. Krajnji sjever poluotoka jedini u Istri baštini tradiciju zvoncara ili zgoncara kako ih nazivaju od davnine. Putovima kršnih zgoncara koji nastavljaju obicaje svojih djedova i oceva, sada kroce i njihovi sinovi, mali zgoncari. Vesela povorka predvodena meštrom Radovanom Klaricem, protekle subote krenula je na deset satni pohod Cicarijom, iz Podgaca, preko Klenovšcaka, Bresta, Sluma, kroz sela na granici sa Slovenijom, Dana, Vodica i Jelovica, pa nazad do Rašpora, Trstenika i Racje Vasi.
Zvucima harmonike, bucnih zvona i arhaicnog volovskog roga, zgoncari su oživjeli Cicariju. U Klenovšcaku gdje je 1945. godine živjelo cak 145 stanovnika, danas ih je svega šest stalnih. No korta 88- godišnjeg Antona Ivancica rodom iz obližnjeg Kropinjaka, obavezno je odredište maškara.
- Spametim se od starine da so zgoncari hodili po selu nedeju i ponedejak, a na pusni utorak je bila vela fešta. Nedaj Bože da mladi zaboravijo tradiciju, kaže Anton koji zgoncare docekuje s nestrpljenjem. Pocasti ih domacim vinom i rakijom i isprati rijecima: "Zdravi bili i drugo leto se videli "
Nekada je svako selo imalo svoje zgoncare, a danas su u njih ukljuceni vecinom mještani Podgaca, Prapoca i Lanišca, udruženi u jednu povorku. Na svom bi pohodu svojevremeno propješacili i do trideset kilometara, a zadnje se vrijeme od sela do sela voze automobilima. Kršni zgoncari Cicarije ogrnuti ovcjim kožama, s dva velika zvona teška ukupno osam kilograma, razlikuju se od onih u susjednoj Primorsko-goranskoj županiji. Imaju šešire sa širokim obodom te dva zvona, dok drugi imaju po tri zvona ili poput halubjanskih zvoncara, samo jedno. Meštar od zgoncara 48-godišnji Radovan Klaric, rodom iz Podgaca, vec godinama živi u Puli pa ipak je i dalje medu onima koji brinu o ocuvanju tradicije rodnog kraja.
Na pitanje kakve su dužnosti zgoncara, meštar Radovan spremno ce nabrojati; "Pasivajo po selu. Zgonijo, rompajo, trocajo se, delajo štraje. Vajk govore da plašijo zimu, vrage, se slabo, se bolesti. Imajo postole, bele brageše s krvavom štrikom, mornarska majica, ovcja koža, rog, starinski facol, kljebuk okicen s rožicah. Nekada su bili grdi i lepi mackari. Lepi su bil oni ki so pobirali jaja, a grdi so delali štraje i dišpete".
Maškare, dijalektalno "mackare" Cicarije, uz zgoncare cine i divojke u kamižoteh. Djevojke u starinskim narodnim nošnjama u pravilu ih prate po gostovanjima na Grobniku, u Lovranu, na smotri zvoncara u Matuljima, u Ilirskoj Bistrici, u svim mjestima gdje prezentiraju pusne obicaje svoga kraja.
Zgoncari su u posljednje vrijeme doživjeli smjenu generacija. - Danas je više nego ikad aktivnih zgoncara, a u prosjeku imamo dvadeset do trideset godina, prica nam 25- godišnji Stojan Rupena iz Lanišca. Zgoncari moraju imati dobru kondiciju jer naporno je hodati i lupati s dva zvona privezana oko struka kada je svako teško cetiri kilograma. Najteže zvono imaju halubjanski zvoncari, a po težini zvona, cicski zgoncari na drugom su mjestu.
- Ovcja koža ublažava udarce, no dosta je naporno hodati u povorci i lupati zvonima cijeli dan od jutra do noci. Na Grobniku smo krenuli u 10 sati i do 18 sati, uz kratke pauze od desetak minuta, stalno smo bili u povorci i zvonili. Vecinom pomažemo roditeljima na kampanji i tako stjecemo kondiciju, kaže Stojan. Zgoncar je od svoje šesnaeste godine, a to mu, kaže znaci puno. - To mi je ponos i tradicija još od djeda i oca koji su takoder bili zgoncari, istice Stojan.
Nema straha za zgoncare Cicarije, mladi ce nastaviti tradiciju kraja u kojem danas živi svega cetristotinjak stanovnika. Uz dvadeset i pet odraslih, ove je godine oformljen podmladak, grupa od pet, šest mladih zgoncara koje vodi Robert Šverko iz Lanišca. Medu njima su i dva njegova sina Gabrijel i Leon. - Želimo im prenijeti obicaje naših starih, kaže Robert.
Najmlademu zgoncaru, Antoniju Sergu tek je devet mjeseci, a njegovom bratu Davidu dvije su godine. Mališani vec kroce stopama svoga oca Ervina Serga iz Semica koji je od malih nogu u maškarama i tu ljubav prema pusnoj tradiciji laniškog kraja sada prenosi na svoju djecu jer njegova mama kao i supruga Brankica rodom su iz Lanišca.