Siječanjski snijeg zadržao se tek u tragovima, s noćnih minus 6 stupnjeva Celzija dnevna temperatura popela se na prihvatljivu nulu, no zbog jakog vjetra osjećaj hladnoće bio je gotovo neizdrživ. I po takvoj, cičoj zimi, u kratkim rukavima, ogrnuti tek ovčjim kožama, s dva velika zvona na sebi, od kojih svako ima četiri kilograma, zvončari ili zgončari Ćićarije kreću u obilazak sela istarskog krasa te zajedno s drugim maškarama svake godine zvucima harmonike, zvona i arhaičnog volovskog roga tjeraju zimu i prizivaju proljeće.
Nekad je svako selo imalo svoje maškare. Danas su u njih uključeni većinom mještani Podgaća, Prapoća i Lanišća, ili pak oni rodom iz tih sela, udruženi u jednu povorku. U obilazak Ćićarije kreću iz Podgaća, već godinama neformalnog maškaranog središta. Vitalne kunjade, 75-godišnja Marija Šverko i tri godine mlađa Katica Medica, prisjećaju se da su maškare nekoć već od Sveta tri kralja obilazile kuće i uveseljavale ukućane.
- Mačkare so šle od hiše do hiše, so piskale, kantale i zaplesale, kaže nam Marija.
Sljedeća je stanica Račja Vas. Bernarda Cerin, 72-godišnjakinja rodom iz Slovenije, zadnjih 12 godina živi sama. Za nju je posjet maškara pitanje života ili smrti.
- En bot na leto zaplešem z mačkarami in se zveselim, reći će nam Bernarda na mješavini slovenskog i istarskog govora te povjeriti da je zaplakala kada je lani nisu obišli, stoga im je ove godine na odlasku zaprijetila: "Ne daj boh da ne pridete drugo leto". (piše G. ČALIĆ ŠVERKO; snimila J. PREKALJ)
VIŠE ČITAJTE U TISKANOM IZDANJU