Beogradska redateljica Maja Miloš "ubola" je svojim igranim filmom "Klip" temu koja je njezinu prvijencu automatski priskrbila zanimanje medija. Za film koji je kao dio konkurencije tekućeg, desetog Zagrebačkog filmskog festivala, prikazan u kinu "Europa", publika je već pripremljena intrigantnim opisima koji ovu potresnu dramu o beogradskim tinejdžerima povezuju s "Klincima" Larryja Clarka i potkom da film, nagrađen Grand prixom na festivalu u Rotterdamu, vrvi eksplicitnim scenama maloljetničkog seksa.
Sve nas je to navelo da očekujemo solidno napravljen film koji naglavce uskače u jedan od rijetkih tabua modernog zapadnjačkog društva, obilato začinjen seksom i nasiljem, i da ga neće biti lako gledati. Očekivanja su se i ostvarila: "Klip" je potresna, snažna priča o životnom stilu srednjoškolaca u Beogradu koji glume gangstere iz spotova pevaljki, napasaju se na turbofolku i kokainu, loču, tuku se i usput tegle sa sobom teret seksualnosti s kojim ne znaju ništa bolje doli iskazati je kroz zastrašujuće hladne, otuđene i, ustvari, jako tužne intimne veze s vršnjacima.
U fokusu radnje je Jasna (Isidora Simijonović), školarka koja od obiteljske situacije obilježene teretom očeve bolesti pronalazi bijeg u cjelonoćnim izlascima i seksualnim susretima s glavnim frajerom u školi, koji, kao ni ona, nema pojma kako se nositi s vlastitom strašću - a još manje s emocijama.
Satkan od dvojnosti, film se kreće između nekoliko polova. Jasnina obitelj nema nikakvu predodžbu o životu koji ona vodi izvan kuće. Njihovi su svjetovi razdvojeni i nepomirljivi. S jedne su strane odrasli, pritisnuti mukom svakodnevice u društvu u tranziciji, s druge su strane klinci koji sami, bez kompasa, krče svoj put kroz džunglu beogradskog asfalta. S jedne su strane emocije, koje je bolje držati zakopane duboko unutra, a s druge je strane seks kao prijeteći imperativ čiji su taoci, i pritisak vršnjačkog utjecaja koji potire njihove želje i snove, pretvarajući ih u uniformnu vojsku drogirane, destruktivne, izgubljene mladunčadi.
"Klip" je Maja Miloš pripremala šest godina. Vrijedilo je tog vremena: ovaj promišljeni, tjeskobni, sugestivni film vjerojatno je najhrabriji i najizravniji prikaz zastranjenja novih generacija. Netko je rekao da bi film trebao biti zabranjen maloljetnicima, no nama se čini da su baš tinejdžeri njegova idealna publika.
U igranom dugometražnom programu ZFF-a prikazan je i rumunjski film "Svi u našoj obitelji" Radua Judea, o čovjeku čija se bitka za susrete s kćeri iz bivšeg braka prometne u neočekivano zapletenu tragikomediju, te "Vadžda" o djevojčici u Saudijskoj Arabiji, prvi cjelovečernji film u toj zemlji koji je režirala žena. (M. HRGOVIĆ/NL)