Prve večeri 21. Monteparadiso hardcore punk festivala u dvorištu Rojca nastupilo je šest bendova. Jedan je, i to Antares, izgleda zaglavio u Italiji zbog svirke koju su imali prije toga, no izgleda da to nikome nije previše smetalo.
Publika koja dolazi na Monteparadiso može sa sigurnošću računati na jednu stvar – da će bendovi biti zbilja žestoki i beskompromisni, a organizatori mogu računati na to da će im publika sigurno doći, da će za ulaznicu strpljivo čekati u redovima, ali da će polovicu bendova prihvatiti gotovo ledeno suzdržano, što je pravilo zadnjih nekoliko godina.
Prave reakcije ipak neće izostati, kao što je bilo sinoć kada je atmosferu do kraja popravilo glavno ime prve večeri, Mob 47 iz Švedske. Vremešni punkeri pokazali su što znači iskustvo i zaslužili bučan poziv na bis. Godine im nisu uzele entuzijazam, ni energiju pa sviraju gotovo bez pauza među pjesmama.
Večer je počela sa žestokim Poljacima iz benda Nihilizzm. Kako nije bilo popuštanja u vezi satnice, započeli su u 21 sat. Nakon njih pozornicu preuzimaju Black Gust, jedan od novijih bendova iz Zagreba koji prilično dobro zvuče u svojoj kombinaciji hardcorea i garažnog rock 'n' rolla. Agent Attitude iz Švedske pak sa svojim hardcore punkom podižu atmosferu stepenicu više. Zvučali su nam nekako metalno, ali organizatori ih opisuju kao hardcore punkere. Iz Kanade je sinoć stigla i grupa Iskra, prilično nabrijani i politički angažirani black metalci s pjevačicom. Nažalost, to što cura pjeva, koliko god da je važno, daleko je od razumljivog pa bend ispada prilično smiješan. Nema veze, publika ih je ipak dozvala na bis, tako da se za ovdašnje fanove ne moraju brinuti.
- Bez dima, buraz! Nisam ti ja rock zvijezda, bile su prve riječi koje je pjevač grupe Scheisse Minnelli uputio kroz mikrofon. Drugim bendovima ni dim ni razigrana rasvjeta na bini nisu smetali, no ovi Nijemci i na ovaj način daju do znanja da imaju stav. Pjevaju o alkoholu i LSD-u, a uspijevaju biti vrlo jednostavni i vrlo konkretni. Nema kompromisa, i to je to pa na neki način njihov nastup i stav kao da sažima cjelokupnu filozofiju festivala. Unutar dvorišta ni ove godine nisu izostali štandovi s majicama, CD-ovima, bedževima, a tu je i Mustach bar. Osim žestoke glazbe s bine, sve drugo je mirno i vrlo opušteno. (M. RADIĆ; snimio D. ŠTIFANIĆ)