- Svaki je film svijet za sebe i ima svoj život, a isto tako i problema. Kada sam završio filmsku akademiju u Pragu, jugoslavenska je kinematografija bila solidno konsolidirana, a trebale su mi tri godine da u nju udem s filmom "Muke po Mati". Ja i redatelji moje generacije na filmskom smo festivalu u Puli bili strpani u informativnu, ili takozvanu kaznenu sekciju, i naši filmovi nisu bili prikazivani u Areni. Bili su to filmovi koji nisu bili po volji ideologije i njenih cenzora. Tako moj film "Muka po Mati" nije dobio dozvolu za distribuciju izvan zemlje, kazao je redatelj Lordan Zafranovic na okruglom stolu na temu "Osporavanje slobode stvaralaštva, cenzura, položaj autora" na terasi Circola u sklopu 3. Bunker festivala zabranjivanih filmova.
- Projekti su bili podijeljeni u tri predikata: A B i C, od cega bi oni s predikatom A dobili najviše državnih sredstava - no bilo je tu i projekata bez predikata, a oni ne bi dobili ništa. To je po meni takoder bila vrsta cenzure. Moji filmovi "Valcer", "Ave Marija" i "Mora" nisu dobili ništa jer su ocijenjeni kao filmovi zastranjivanja, a kakvog to zastranjivanja, nikad nisam doznao. Jednom smo ja i moje kolege izracunali da je u 80-im godinama od ideje do pulskog festivala film prošao kroz ruke cak 19 komisija. Taj je sistem bio ideološka kontrola, ali je ipak uvažavao kinematografiju. Da pojasnim: bilo je u tim komisijama i ljudi koji su promicali slobodu pa se granica slobode malo-pomalo micala i oslobadali su se novi prostori, kazao je Zafranovic.
Na pitanje koje je danas stanje što se cenzure tice, Zafranovic odgovara da je odluciti da se ne prikaže jedan film jednako kao i cenzurirati ga.
- To je demokratska cenzura - ne obrazložiti ništa i uzeti si za pravo ne prikazati ništa. No tu je i pitanje straha i autocenzure. Sasvim je sigurno da ce herojski film o braniteljima proci, a kriticki film o njima nece. Da zakljucimo - cenzura formalno ne postoji, ali postoje ljudi koji za svoj komoditet odlucuju da neki film nece proci, kazao je Zafranovic.
Tijekom podužeg okruglog stola na kojem je Zafranovic bio jedina i glavna zvijezda pricalo se i o utjecaju Tita, onom lažnom i onom stvarnom, na kinematografiju bivše države, o talentiranim autorima za koje se smatralo da su opasni jer su dovodili nešto novo, o njegovoj suradnji s Mirkom Kovacem te o propasti Jadran filma kojeg je, kao i brojne hrvatske tvrtke, pojela privatizacija.
Treci Bunker festival, koji se održava u bunkeru Zerostrasse do 3. rujna i koji je u potpunosti posvecen Zafranovicevim filmovima koji ove godine slavi 50. godišnjicu stvaralaštva, svecano je otvoren projekcijama kratkih filmova "Antika" i "Slobodna interpretacija" te klasika "Okupacija u 26 slika".
U srijedu su prikazani filmovi "Dragi Džoni, kradeju ti zlato", "Lacrimosa (osveta je moja)", "Ljudi (u prolazu)", "Nedjelja 2" i "Muke po Mati". Sutra su na programu "Mora" (u 10 sati), "Film o gostima i radnicima" (u 11) i "Pad Italije" (u 20 sati).
Festival organizira Akademija slobodnih umova Leonardo, a ulaz na sve projekcije je besplatan. (B. VINCEK)