Ulja na platnu iz najnovijeg koloristički determiniranog ciklusa predstavio je Hari Ivančić, akademski slikar iz Buzeta, na izložbi otvorenoj u drevnoj palači Bigatto, sjedištu buzetskog Zavičajnog muzeja. U sklopu gradskog praznika i tradicijske pučke fešte Subotine po starinski, svojim je sumještanima i njihovim gostima ujedno priuštio premijeru jer četrnaest radova nastalih u zadnje dvije godine, Ivančić je po prvi puta izložio u javnosti upravo na svojoj rujanskoj izložbi u Buzetu.
Osebujni slikarski put
Otvarajući izložbu kustos Zavičajnog muzeja Saša Nikolić podsjetio je da su prva stepenica na osebujnom slikarskome putu Harija Ivančića, bili gradovi; od stvarnih do imaginarnih.
Bila je to, rekao je Nikolić, jezgra Ivančićevog stvaralaštva i početak putovanja, svojevrsna "delikatna asocijativno-simbolička ikonika" (Gorka Ostojić Cvajner) i "prilično komorna, metafizička, plošno konstruirana, koloristički vrlo zanimljiva i statički uvjerljiva shema grada, kao neka vrst unutrašnje jezgre pripadnosti i sabiralište utisaka" (Nataša Šegota Lah).
Duboko svjestan vlastita okruženja - te magične zemlje Istre - razvijajući svoj slikarski jezik, tematiku i stil, promišljajući okoliš, redukcijom i sintezom elemenata gradova stvorio je brazde, važan elemenat imaginarnih krajolika, slijedeće faze u njegovu stvaralaštvu. Plohe sa fasada postale su plohe polja, a "predmetni je svijet ispred svojega štafelaja u kadru reducirao na osnovne ritmove i bitne simbole" (Tonko Maroević).
Mijenjajući fokus i perspektivu u kojoj se "slikareva vodoravna zemlja gledana iz zraka (krajolik) uzdigla i doslovce, te postala okomiti zid" (Berislav Valušek), te naglašavajući boju istarske zemlje i njenu strukturu u svoje je slike počeo uvoditi i neke nove elemente: horizont, odnosno tanki obrub neba na gornjem dijelu slike s pokojim čempresom i naznakom kuće ispod kojih raste i rasprostire se bijela, siva i crvena Istra. Tako su nastale zemlje, ciklus slika koji je odredio Harija Ivančića kao jednog od nezaobilaznih umjetnika u novijem hrvatskom slikarstvu.
Slika postaje apstraktna
- U najnovijim se pak slikama desio pomak: potez postaje širi, boja slobodnija i snažnija, a zemljanim se tonovima pridružuje plavetna boja neba. Toliko prepoznatljiv horizont pomalo nestaje i slika (po prvi puta) postaje apstraktna. No, slojevit način gradnje slike i odnos vodoravnog i okomitog koji karakteriziraju autora i dalje pobuđuju asocijaciju na imaginaran prostor koji ga okružuje, prostor koji i dalje ostaje autorova trajna inspiracija, naglasio je Nikolić.
Hari Ivančić završio je Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna, odjel grafike, u Zagrebu. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u klasi profesora Vasilija Jordana u Zagrebu. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika Istre, Rijeke i Zagreba te Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu (Berlin, Bruxelles, New York, Cairo, Sarajevo, Zagreb…), te je za svoj rad višestruko nagrađivan. (G. ČALIĆ ŠVERKO)