Kolektivna izložba "Karavukovo 2011." u organizaciji Zemunskog malog umjetnickog centra otvorena je proteklog vikenda u grožnjanskoj galeriji Fonticus. Rijec je o likovnoj koloniji u kojoj je sudjelovalo 11 umjetnika iz Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
To su Marija Arandelovic, Goran Denic, Aleksandar Jestrovic (Jamesdin), Jelena Korencic, The Kraljica Vila (TKV), Sandin Mededovic, Biljana Milenovic, Danilo Popovic, Nikola Radic Lucati, Milica Ružicic i voditelj Fonticusa Eugen Borkovsky, koji su dio ljeta proveli u Karavukovu, selu u Vojvodini u blizini granice s Hrvatskom.
- Okvirna ideja organizatora kolonije bila je da autori problematiziraju pojam "zemlja". Dovedeni i izolirani usred plodne ravnice, akteri su doslovno bili usadeni u temu. Toponim Karavukovo vec svojim imenom izaziva podozrenje i zanimanje.
Dodatnu nesigurnost izazvala je cinjenica da velik broj nastambi nije naseljen, a tocka na i bila je i napuštena crkva. Istraživanje umjetnika kretalo se u dva smjera - u asocijativnom pravcu, igri fragmenata koji oponašaju realne oblike i u smjeru oblikovanja koja odražavaju stanje igraca. Najveci uspjeh Karavukova je poštovanje i njegovanje kreativnog cina te odgovornost prema kolegama. Niz odlicnih radova svjedoci o tome, kazao je Borkovsky u uvodu.
Denic je oblikovao vuka, Karavuka. Njegova bica, pojasnio je voditelj Fonticusa, unatoc šarmu, odišu strogocom nepripitomljenog šumskog stanovnika. Po dojmu ipak su to plemenita bica i izazivaju sklonost prije nego strah ili odbojnost. Korencic je napravila nekoliko radova, a najuspjelija je metalna tapiserija. Naoko banalna i jednostavna opstaje opravdana mjestom na kojem je realizirana ali i kao poveznica sa suvremenim trenutkom.
Od Jestrovicevih artefakata namece se izuzetan slikarski rad - hommage krtici kao zbunjenom liku koji se probija kroz zemlju punu neobicnih ostataka civilizacije, kao da je pobjegla s lica zemlje progonjena oštrim alatom. Lucatiju je pažnju privuklo veliko stablo koje se uzdiže iz širokog travnatog polja. Postavio ga je u sredinu crno-bijele fotografije. Rad djeluje mocno, cini se kao da vjetar kroz stablo i dijelove orgulja izvodi akorde dramaticne melodije koja odjekuju ravnicom, pojasnio je Borkovsky.
Milenovic uzima ono što joj se našlo pri ruci - drvene palete i bijele plahte, pri cemu proces krece omatanjem bijelog tekstila oko nepravilnih kvadratnih oblika. Dobila je time dvije vrste podloge, slikarsko platno i cvrstu podlogu ispod platna. Ružicic proživljava borbu s idejom interpretacije dojma o mostu i ovjekovjecila je njegovu sjenu. Korencic se poigrala s ambalažom vreca za sjeme, a na njih je aplicirala motive iz Slavonije koji su se vezli na posteljinu za prvu bracnu noc.
Zapravo se radi o narodnim uputama za uporabu spolovila. Autorica zna da covjecji rod mnogo ulaže u ideje bijega od tijela, kazao je voditelj Fonticusa. Borkovsky je realizirao rad "Prozor Vojvodanski". Radi se o okviru, trokrilnom prozoru, nadenim kao rabljen i odbacen. Kao i u nekoliko prozora koje je do sada izveo, okosnica je linija grane koja bi trebala oponašati liniju pejzaža.
Jamesdinov rad je slikarski, a sadržajno citira zvukove uz koje su se sudionici budili tijekom trajanja kolonije. Mededovic je koristio sprej, rad mu je grandioznih dimenzija i ocituje znalacki pristup oblikovanju grafita. The Kraljica Vila beskompromisno zadire u problematiziranje idola, fetiša i predmeta obožavanja. Na glavni oltar napuštene velike crkve smjestila je oblik morske žene - sirene. Problematizirala je, kako je istaknuo Borkovsky na inauguraciji izložbe, zaista veliki dijapazon znacenja.
Prisutne su i feministicke konotacije jer je Djevica Marija možda bila sirena, bezgrešna (ili valjda nevina), a nitko od muških pisaca raznih zavjeta ili svecenika nije se usudio izgovoriti tu pretpostavku. Arandelovic napravila je dva rada - svoj autorski dojam trenutka lokacije i video dokumentarni prikaz dogadanja tijekom trajanja kolonije koji se na You tube-u može pogledati pod nazivom "Vasko u Karavukovu".
Hrabri Popovic prihvatio se zadatka da vrijeme provedeno uz likovnjake na koloniji iskoristi za stvaranje niza tonova koji bi ujedinili prostor, vrijeme, atmosferu i situaciju u kojoj se našao. Zvukom je podupro video-rad Marije Arandelovic, te održao techno- blues-trance koncert na završnici kolonije, zakljucio je Borkovsky.