Željko Pervan je sa svojom stand-up komedijom ''Na rubu Europe'' nastupio je na pulskom Kaštelu. Urnebesnu je komediju započeo šalama na račun trenutno aktualne nestašice vode u Istri, koju je opravdao zavjerom ljubomornih mještana s podnožja Učke koji su navodno namjerno zatvorili sve izvore.
Posebno se našalio na račun ''dobrosusjedskih odnosa'' koje naša zemlja redovito njeguje sa susjednim zemljama izuzev Mađarske, jer ne zna jezik. Našalio se i na račun našeg mukotrpnog pokušaja ulaska u Uniju od kojeg "ne znamo hoćemo li imati više štete nego koristi, ali glavno je da ulazimo". Spomenuo je i trenutnu političku situaciju te je optužio penzionere da namjerno žive predugo ne bi li zakrčili put mladima.
Na tapetu su se posebice našli muško-ženski odnosi i njihova urođena međusobna netrpeljivost i nerazumijevanje. Detaljno je opisao luk ženine transformacije od anđela do demona kroz kratak vremenski period - prije i poslije udaje. Tvrdi da su žene prije udaje fina i eterična bića, nalik anđelima, koja lepršaju uokolo, no ta se iluzija rasprsne poput mjehurića od sapunice iste sekunde nakon što se izgovori sudbonosno ''da'', a onda, brzo i neopazice, s njom dobijete i njezinu majku u paketu.
Na Pervanovoj crnoj listi našao se i odgoj djeteta danas, tj. odgoj u kojemu se ne zna tko koga odgaja, tko je kome roditelj. Danas, uz sve moguće institucije za zaštitu djece, roditelj ne smije ni pisnuti, a djeca postaju mali zlostavljači koji će te strpati u zatvor ne udovoljiš li svakoj njihovoj želji. Pred kraj komedije našalio se i s nespretnim Česima koji redovito ginu na odmoru nesvjesni potencijalne opasnosti Jadrana.
Napomenuo je i da ne razlikuje naše političare i političarke, a bivšeg premijera i slavnog Druga dovoljno je bilo samo spomenuti da publika prasne u grohotan smijeh. Uglavnom, tvrdi da mu je iznimno drago što se rodio baš u Hrvatskoj jer je ovdje posao komičara bogomdan poziv.
Kaže da inspiracije za nove komedije ima napretek i da ne zna kako bi mogao raditi ovaj posao, primjerice, u Finskoj, gdje sve štima. Kazao je da je iznimno zahvalan što se ovdje barem uvijek može dobro našaliti, a dokaz da je smijeh lijek potvrdilo je i dupkom puno gledalište te su valovima smijeha praćene sve pošalice. (E. ORLIĆ; snimio M. ANGELINI)