Željko Joksimovic, jedan od najpopularnijih pjevaca regije, nastupit ce u subotu, povodom Valentinova, u dvorani Žatika u Porecu.
Joksimovic je postao poznat najširoj publici kada je na Eurosongu 2004. predstavljao Srbiju i Crnu Goru s pjesmom "Lane moje" i osvojio drugo mjesto. Veliki uspjeh na Eurosongu ponavlja i dvije godine kasnije kada je komponirao glazbu za pjesmu "Lejla" s kojom je grupa Hari Mata Hari predstavljala Bosnu i Hercegovinu te godine u Ateni.
Pjesma je osvojila trece mjesto, a Joksimovic dobiva i prestižnu nagradu za najboljeg kompozitora prema mišljenju svih kompozitora sudionika festivala. Uspjesi na Eurosongu oznacili su cijelu njegovu karijeru. Najnovija vijest glasi da komponira pjesmu s kojom ce ove godine najpoznatija bjeloruska pjevacica Irina Dorofejeva predstavljati svoju zemlju na Eurosongu.
Razgovor s Joksimovicem smo obavili e-mailom zbog njegovih mnogobrojnih putovanja, koncerata i drugih obaveza.
Vaša karijera je vezana za Eurosong. Što mislite o tom festivalu? Ima li on više uopce ikakvog smisla kad tamo susjedi glasuju (samo) za susjede i kad je više cudaka nego normalnih pjevaca s dobrom pjesmom na pozornici?
- Kao što cete i vi svom dragom susjedu lako posuditi kilogram šecera, tako je i susjednim zemljama srodnija glazba njihovih susjeda nego nekih drugih zemalja. Mislim da na Eurosongu nema puno poklona: kada je pjesma dobra, dobra je i ide u vrh.
ME?UNARODNA KARIJERA KRENULA NAKON EUROSONGA
Zašto po vama Eurosong još od vremena Abbe nije skoro nikog proslavio u svjetskim razmjerima?
- Ne bih se baš u potpunosti složio s tom konstatacijom. Spomenuo bih recimo Celine Dion, Johnnyja Logana i pjesmu "Volare" koja je svojevremeno završila na šestom mjestu tog natjecanja.
Vaša karijera pokazuje stalnu tendenciju rasta. Imate li namjeru pokušati i medunarodnu karijeru?
- Rekao bih da je ta moja internacionalna karijera ustvari krenula nakon mog nastupa na Eurosongu u Istanbulu 2004. Uzevši u obzir da sam prošle godine proglašen za najboljeg pjevaca Balkana i moja kompozicija za najbolju kompoziciju Balkana, rekao bih da se moj rad vec plasirao jako lijepo i van granica Srbije.
Informacije o svom privatnom životu skrivate od medija kao zmija noge. Zašto?
- Kada bi se zvao javni život, ja bih ga dijelio sa svim ljudima ovog svijeta. No, taj dio mog života zove se privatni život.
Recite ipak nešto o svom privatnom životu. Što slušate, što gledate, što citate, kako se zabavljate u slobodno vrijeme?
- Cesto putujem i u tim trenucima slušam glazbu, a u svim ostalim trenucima glazbu pravim. A što se tice žanra glazbe, e pa tu se može naci stvarno svega, raznih žanrova, raznih perioda.
SVAKI KONCERT JE PRICA ZA SEBE
Hoce li se koncert u Porecu razlikovati od onog u zagrebackoj Areni i po cemu?
- Svaki koncert je prica za sebe tako da ce i koncert u Porecu biti jedinstven. Ocekujem dobru interakciju s publikom. U Porecu nastupam prvi put i nadam se stvarno odlicnoj atmosferi.
Kakav je osjecaj nastupati pred petnaestak tisuca ljudi koji pjevaju zajedno s vama? Vrijedi li to više od dobre kritike albuma u medijima?
- To je zapravo pravi razlog mog bavljenja glazbom: razmjena energije s ljudima koji vole to što radim. Imao sam mnogo koncerata u životu i na svakom sam uživao: i na onom pred pedeset tisuca ljudi i na onom pred nekoliko stotina ljudi. Bitno je da je energija prisutna.
Ne treba zaboraviti da su dvosatni koncerti i izuzetan fizicki napor. Kako održavate kondiciju za koncerte?
- Posljednjih godina, otkako su mi se turneje ucestale, redovno se bavim fitnessom i trcanjem.
NIKAD NE BIH NASTUPAO ZA POLITICKE STRANKE
Da li biste ikad nastupili u predizborno vrijeme za neku politicku stranku?
- Nikad!
Pisali ste pjesme za Tošu Proeskog i Halida Bešlica. Što vas je inspiriralo na to?
- Jednostavno uživam kada kolegama mogu ponuditi svoje videnje pjesme kakvu bi trebali izvoditi. I nevjerojatno mi je drago kada vidim zadovoljstvo u njihovim ocima.
Kakav je osjecaj dobiti u Ateni nagradu za najboljeg kompozitora Eurosonga te godine?
- Fantastican, zaista fantastican! Spomenuo bih i da sam 2004. u Istanbulu dobio nagradu svih akreditiranih novinara za najbolju kompoziciju za pjesmu "Lane moje".
Je li vam draža pjesma "Lane moje" ili "Lejla"?
- Teško mi je pjesme rangirati po dragosti. Jednostavno u pjesmama treba uživati.
Svirate kažu cak jedanaest instrumenata. Zašto ne odsvirate sve sami na albumu? Znamo da su u svijetu neki to napravili...
- Uglavnom sviram dosta toga na albumima, ali volim da se energije glazbenika i autora preplicu. To daje posebnu draž svakom aranžmanu koji uradim.
Veseli li vas više raditi glazbu za kazalište, film i TV ili za album? Što vam je veci izazov?
- E, to je posebna prica. Dugo sam radio za kazalište, a kasnije i za film. Tu kao autor uopce nemam nikakva vremenska ogranicenja od recimo samo tri minute, koliko je potrebno za obicnu pjesmu, nego pustim mašti na volju i dajem glazbene komentare na nešto što je netko odigrao, izrežirao.
Radili ste duete s Dinom Merlinom i Harisom Džinovicem. Zašto baš s njima? Tko je sljedeci na redu?
- Jednostavno su pjesme bile takve i drago mi je što su te pjesme rado slušane. Duete ne planiram. Kad se neka pjesma sama izdvoji kao takva, rado je snimim s nekim. Sljedeci duet? Anna Vissi. S njom snimam duet ove godine.
Zasad posljednji peti album vam je album "Ljubavi". Kad ce šesti?
- Ja stalno pišem i kod mene nema planova tipa: sada bi bilo dobro uraditi ovo ili ono. Jer mislim: nikad nije ni rano, ni kasno za dobru pjesmu.