Njegova posvecenost glazbi oduvijek je bila golema - premda je profesor književnosti, note su uvijek imale prednost nad slovima, gitara je bila važnija od knjige, a glazba od književnosti. Vlado Simcic Vava uvijek ce se spominjati kao rocker, malo tko ce ga osloviti s profesore. Možda to ne voli, ali on ce prvenstveno biti bivši lauferovac, tek potom samostalni glazbenik - vrhunski rock gitarist, priznati tekstopisac pop pjesama, radijski urednik, rock sveznadar... Lista njegovih glazbenih preferenci je, dakle, poduža, pa nije cudno da u isto vrijeme objavljuje samostalni album "Poljubac je izdaja", radi na novim pjesmama svojih muza iz grupe E.N.I., dovršava prvi koncertni album Urbana&4, privodi kraju vinilno i CD reizdanje prvijenca Laufera "The Best Off…".
- Pomalo je neobicno da ste za album "Poljubac je izdaja" inspiraciju pronašli u Judi?
- Judu doživljavam kao tragicara, da... Em je u našoj svijesti usaden kao izdajica, em je još k tome obilježen kao samoubojica. No, uslijed pretraživanja, nenamjernog, moram reci, po literaturi, i to od književnika Borgesa do arapskog kozmologa Ad-Dimashqija, nailazio sam na zanimljiva tumacenja njegova lika. Kad sam, dakle, odlucio baviti se Judom morao sam mu pronaci i pravi razlog za postojanje u filmskoj glazbi bez filma. Stoga sam sebi stavio u zadatak tijekom snimanja albuma ispisati scenarij moguceg alternativnog života Isusa i njegovog najboljeg, kolokvijalno govoreci, frenda. U svakom slucaju, najdražeg apostola i sljedbenika. Naravno, morao sam u obzir uzeti alternativnu, netradicionalnu, nedogmatsku verziju svega što se dogadalo u Getsemanskom vrtu i kasnije. Judu Iskariotskog stavljam u poziciju, znam da ce ovo mnogi doživjeti blasfemicno, ali ipak, spasitelja Spasitelja, preuzimajuci njegovu ulogu što zbog istovjetnih svjetonazora, a što zbog iznimne fizicke slicnosti. Dakle, Juda završava na Golgoti, pribijen na križu.
- Koliko god se neki trudili promijeniti Judinu ulogu, on ce svejedno ostati najveci izdajnik u povijesti ljudskoga roda. Ima li glazba svog Judu?
- Publika je Bobu Dylanu na koncertima 1966. pogrdno dobacivala da je Juda. No, ja njegovu suradnju s The Bandom, naravno, ne smatram nikakvom izdajom. Dylan nikad nije izdao svoje principe, no definitivno je bilo puno onih za koje možemo reci da su izdali rock'n'roll. Doduše, izdaja je cesto bila plod vremena, manje grijeha samog glazbenika.
- Što Vas je ponukalo na vinilno reizdanje prvijenca Laufera u vrijeme kad se i CD-i sve manje kupuju i vidite li, kao veliki audiofil, trunku istine u tvrdnji da se vinili vracaju da zauvijek ostanu?
- Kad smo dogovarali reizdanje, Damiru Urbanu i meni je bilo važno da ploca bude objavljena i na vinilu. "The Best Off…" je ipak prvi studijski album Laufera, nama cetvorici je on izuzetno važan, posebno iz razloga što nije izašao na vinilu. Laufer je konacno dobio ono za cim je oduvijek žudio, nekakvu diskografsku ekskluzivnost o kojoj u ono vrijeme nismo mogli niti sanjati. Premda sam opsesivni sakupljac i zaljubljenik u ploce, doista ne vjerujem da ce vinilna izdanja opstati. (Razgovarao Srdan BRAJCIC)
INTEGRALNI INTERVJU MOŽETE PROCITATI U SUBOTNJEM TISKANOM IZDANJU