Posljednjih se dana puno priča o uspjehu filma "Zvizdan" Dalibora Matanića koji je osvojio žiri u Cannesu, ali i kao prvi hrvatski film koji se nakon pune 34 godine natjecao na ovako velikoj smtori, što je samo po sebi važno, a k tomu je osvojio u programu Un Certain Regard (Izvjestan pogled) jednu od nagrada žirija, kojemu je na čelu bila glumica Isabella Rossellini. Za ovu priču važno je i to da u filmu glavnu ulogu igra mlada glumica iz Zadra Tihana Lazović, inače po majci iz Rabca.
Ljubitelji o Tihani sve znaju. No, javnost ne zna da je Tihana i iz Rapca, da u njemu crpi snagu i kreativnost, da se u njemu odmara i u njega "bježi" kad joj je potreban mir. Nazvao nas je ovih dana jedan dobar prijatelj obitelji Lazović, te smo zajedno krenuli put Rudarske ulice nad samim morem u Rapcu. Nismo bili sigurni kako će nas Tihana i obitelj primiti, jer nam rekoše da je umorna od medija, da se htjela iz Zagreba skloniti u mirnu oazu Rabca.
Mama Gordana i tata Miljenko
Približavajući se kući bake Tihane Lazović začuli smo smijeh, veselje, a došavši na terasu gdje se mlada i stara ekipa zabavljala ostali pozitivno iznenađeni, ljubaznošću, skromnošću, prirodnošću Tihane, njene none (tako je Tihana zove), sestre Tajane i Tihaninog dečka Ivana Sikavice, mladog filmskog redatelja, nekad novinara.
Smještamo se ugodno, kao da smo i mi dio ekipe. Tihana nam odmah na labinjonskom govori koliko puno voli nonu i svaki slobodan trenutak provodi kod nje u Rapcu.
Saznajemo da je mama Gordana Pavlić davno otišla na studij u Zadar, tamo se rodila ljubav prema Miljenku Lazoviću, nekad poznatom nogometnom vrataru Zadra, Rijeke, a nešto malo nastupao je i za pulsku Istru. Iz te su se ljubavi rodile Tihana i Tajana. Na upit je li Rapčanka, Zadranka ili Zagrepčanka, Tihana nam odgovara da je sve troje.
- Ja sam vam jedno u tri; volim Rabac čak više od Zadra gdje sam rođena i provela djetinjstvo. Kada dolazim već u Labinu miriše mi Rabac, tako da smatram i Rabac mojim domom, govori Tihana.
A moglo se dogoditi da Tihana ne stane pred kamere. Počela je pohađati glazbenu školu, no tada je shvatila da kao hiperaktivna ne može ostati u glazbi.
- To je za mene bilo premirno, pa sam glazbu ostavila sestri, a ja sam krenula na glumačku akademiju i eto sve mi se na i oko filma događa zaista ogromnom brzinom, veli Tihana.
Pitamo je li to na nju ostavlja traga; mlada je, popularna doslovce preko noći, za nju zna filmska Europa i svijet. U filmu glumi glavnu ulogu triju likova, a na pitanje kojoj je najsličnija, odgovara da je to Jelena, da su slične, otvorene, naivne, nasmijane. Priča nam Tihana o filmu "Zvizdan" koji opisuje i vrijeme rata. Kaže da je Matanić mislio kako je scenarij zastario, te kako je zgrožena koliko je ustvari dan danas istinit.
Velika ljubav prema noni Gracijeli
- Ne mogu vjerovat, kako je aktualan. Mržnja na svakom koraku, jal i zavist, najradije bi pobjegla od svega toga. Pripadam generaciji koja je odrasla u Zadru devedesetih, pa iako je moja obitelj cijepljena od mržnje, često sam bila okružena vršnjacima punima gorčine i mržnje prema svemu drukčijem. Istu mržnju gledam i danas, dvadeset godina kasnije, kaže Tihana.
Razočarana je i strukom i nekim kolegama. Kaže da se nisu trebali klanjati, no traže svaku priliku da uspjeh filma omalovaže, govore kako to nije ni tako bitno, osvajale su se i veće nagrade i slično.
- Jadno mi je to sve to skupa. Čine s nama intervjue pa nas nakon toga vidim u nekom malom tekstiću, kraj ogromnog teksta i slike Jelene Rozge. Ništa protiv, ali nije to uspjeh samo naše ekipe, to je uspjeh hrvatskog filma, i ne bilo kakav, nego najveći, nastavlja glumica.
Često se u razgovoru vraća noni Gracijeli, obraća joj se, grli je. "Ljubav je to velika, ne bih mogla bez nje", veli Tihana. Nona Gracijela gleda je čitavo vrijeme, osjeća se u zraku povezanost te dvije žene. Kaže nam nona kako je ponosna, jako ponosna. "Srce mi je puno i veliko", ponavlja nona za svoju unuku.
Sjeća se Tihana kad je jedne prilike bila na duže sama u Zgrebu, a tek je bila stigla u taj grad. Naravno da je nona Gracijela otputovala kako bi joj pravila društvo. Kad se nona opet vratila u Rabac, ostavila joj je ceduljicu, koju Tihana i danas čuva, a pisalo je: Nemoj hodat bosa, ne puši puno, vidimo se u Rapcu!
Dolazak kući bio je na trenutke tužan, osjeća to ponekad i danas. Komentirali su zločesti njeno prezime, kao nije zadarsko.
- Odmah prijeđu na brojanje krvnih zrnaca. Pitam se kamo to ova zemlja ide, umjesto naprijed, mi se vraćamo u kameno doba. Žalosna sam zbog toga, ali ignoriram, ne opterećujem se, mada je to ponekad teško, govori nam na trenutak ozbiljna Tihana, da bi se onda opet probudio onaj njen osmijeh, koji skoro pa i da ne silazi s usana, kao i njena naivnost, dobrota, skromnost.
Na crvenom tepihu u Cannesu
Veli da je ljudi prepoznaju na ulici, da joj je to ponekad teret, svjesna je da se bavi poslom kojim gubiš i dio privatnosti.
- Ja sam ja i želim ostati uvijek zadarska i rabačka Tihana. Imati iste prijatelje, društvo, biti ona koja jesam. Stojim čvrsto na zemlji, tu mi pomažu mama, tata, nona, moji najdraži. Znam da me ništa ne može promijeniti. Odglumim na filmu te se opet vraćam k meni u mene, kaže kroz smijeh ova simpatična zadarsko-zagrebačko-rabačka glumica.
Svjesna je da će možda film biti nominiran kao hrvatski predstavnik za Oskara, a o Cannesu kaže:
- Onakve reakcije nisam ni sanjala. Gromoglasan pljesak, komentari i pohvale puno ljudi. Fotografiranje pokraj Cate Blanchett i Rooney Mare, upoznavanje s Isabellom Hupert, tisuće fotografa… Najvažnije je da smo se mi, ekipa filma, držali zajedno i smijali se od uha do uha. Jako smo uzbuđeni i sretni, rekla nam je za kraj Tihana, te nadodala da će uskoro glumiti u prvom dugometražnom filmu Barbare Vekarić i "da napokon vidi kako je raditi za jednu ženu".
- Igram djevojku iz malog dalmatinskog mjesta koja je završila fakultet i sad se nezaposlena vraća u malu sredinu. To su problemi moje generacije i veselim se mogućnosti da ih problematiziramo. Snimanje počinje u rujnu, a kasnije vidjet ćemo, poručuje ona.
Ostavljamo Tihanu, nonu i društvo, i dokle mi stižemo do automobila oni su već krenuli šetati starom stazom Rabac - Labin. Viče nam Tihana neka pozdravimo sve čitatelje Glasa Istre i da im zaželimo sve najbolje, da ih voli. (Adriano ŠĆULAC)