Čudan je osjećaj zakoračiti u skijašku ''gondolu'' bez utega pancerica na nogama i tereta skija na ramenima. Tko je god iskusio taj nezaobilazni dio ''zimskih radosti'' razumjet će uživanje u netipičnom trenutku. A i onaj koji nije, svejedno ima u čemu guštati, jer kroz prozore crvene kutijice koja odmiče prema 1042 metra visokom cilju pruža se krasan pogled na Slovenske gorice i Dravsku nizinu u kojoj se prostire drugi najveći grad Slovenije, Maribor.
- Pravi je doživljaj uspinjati se dok puše vjetar, to je baš uzbudljivo. Jedva čekamo iduću vožnju - sarkastičnim komentarom dometnut će nogometaši Istre 1961, koji su dan ranije imali prilike iskusiti i tu avanturu.
Hotel u kojem Puljani odsjedaju smješten je u neposrednoj blizini pristaništa žičare, što u odnosu na hotele u podnožju ima svoje prednosti i mane. S jedne strane ugodnije ljetne temperature i spomenuti pogled koji ''puca'' s terase hotelskog kafića, a s druge ovisnost
o vremenskim uvjetima, zbog čega se ''vođa puta'' Nenad Gvozdić već sprijateljio s tehničkim osobljem uspinjače konstantno osluškujući izvještaje meteorologa. Naime, ništa se ne prepušta slučaju, jer ako uvjeti za desetominutnu vožnju ''gondolom'' nisu sigurni, autobusu treba i više od pola sata da se popne na vrh, te još toliko da preveze ''zeleno-žute'' do lokacije treninga. Pa vi računajte?
Nevjerojatni Edo Valjevac
Postoji i opcija da se oni kojima ''ljuljanje'' na žici ne paše pridruže ''team-manageru'' Valjevcu koji prkosi godinama i umjesto žičare radije bira - pješačenje. Da, da, od dna do vrha! Začudo, još uvijek nema društvo u tom pothvatu. I ne samo to, neki će se čak i nakon prijevoza uspinjačom požaliti da su umorni.
- Što ćemo, kondicijski trener se malo zaigrao - u šali će prokomentirati. Pa onda ozbiljnije pojasniti:
- Ne možemo reći da je intenzitet treninga pretjerano težak, koliko se toga nakupilo u gustom rasporedu s dva treninga dnevno, uključujući i pripremne dvoboje. Ipak, nakon dvije utakmice u dva dana slijedi slobodna nedjelja koju ćemo iskoristiti za odmor
- govori Goran Paracki.
On je jedan od iskusnijih, pa s pravom uspoređuje uvjete.
- Obišao sam neke druge lokacije u Sloveniji, ali prvi put sam na Pohorju i mogu reći da se nemamo na što požaliti. Smještaj je super, a tereni vrhunski.
Iako su prvog dana Puljani naglašavali kako imaju potreban mir, jučer se tako nije činilo. Dok su oni uživali u ručku, niz hodnik se spustila vriska mladih nogometaša Maribora koji su smješteni u istom hotelu. Bili su zaista glasni, ali onda ih je nadglasao - trener.
- Kako se to ponašate?!? Niste sami u hotelu, ovdje su i profesionalni nogometaši koji trebaju mir i odmor! Nisu došli da slušaju kako vi trčite i drečite uokolo. Da vas više nisam vidio na hodniku, tako ćete naučiti što je odgovornost - postrojio je dotični svoje
''limače'' i otpremio ih u sobe.
Što nedostaje? Sto eura
Nakon toga su predvorje zaposjeli spomenuti profesionalci, razmijenili pokoju riječ prije povlačenja na popodnevni odmor, a najdulje su se zadržali vratari Ivušić i Ćorić koji su odmjerili snage za zelenim stolom. Bilijarskim, dakako.
- Imamo u drugoj prostoriji i stolni tenis, pa čak i teretanu. Tamo najčešće boravimo, ha, ha - u prolazu će Risto Mitrevski.
Tako, dakle, ''ubijaju'' vrijeme?
- Čujte, nije da imamo viška vremena. Ono što je slobodno potrošimo na odmaranje, ne ostaje puno za zafrkanciju - dometnut će Paracki.
Iako je zafrkancija u smislu pošalica i međusobnog podbadanja neizbježna, uostalom, toga na ovakvim okupljanjima nikada ne manjka.
- Nedostaje li nam nešto? Kad već pitate, stotinjak eura dobro bi ''leglo'' - jedna je od takvih fora koje su sjele na račun radoznalog reportera.
U tako nastrojenoj atmosferi lakše se podnose i radne obaveze, a njih također ne nedostaje. Jučerašnji jutarnji trening, kao i večernju utakmicu protiv Cluja, Puljani su odradili u Limbušu, na kvalitetnom terenu nasuprot stare zgrade osnovne škole koju je pohađao?
- Matjaž Kek! - pohvalit će se domaćini.
Valjda je to razlog što su posljednjih godina na istom travnjaku trenirali naši najjači klubovi - Dinamo, Hajduk, Osijek. Nedovoljno da ''kopiraju'' Kekovu Rijeku.
- Dok je Matjaž bio školarac, njegov otac je bio trener u našem klubu. Dobri stari Franc, opasan trener, baš kao i sin - dodat će lokalci.
Posjet direktora Podnara
E sad, kad smo kod Matjaža, na znanje da je i Istra 1961 u Limbušu pronašla jednoga! Ne Keka, čak niti Slovenca, ali istog je korijena prezime 29-godišnjeg ukrajinskog napadača Ivana Matjaža (Matyazh) koji se, uz najavljenog bosanskohercegovačkog veznjaka Dejana
Maksimovića, jučer pridružio treninzima ''zeleno-žutih''. Trener Darko Raić Sudar ne dvoji da se radi o itekako korisnim igračima, pa je angažman istih u načelu već dogovoren, što bi vrlo brzo trebali ovjenčati potpisima na ugovore s pulskim prvoligašem.
Time bi se konačno intenzivirala potrebna nadogradnja postojećeg igračkog kadra,
koja bi se idućih dana mogla nastaviti, te popuniti i preostala mjesta u sobama hotela na Pohorju. Posebice ako je suditi prema angažiranosti šefa stručnog stožera koji koristi svaki slobodan trenutak za pregovore s potencijalnim pojačanjima. Slijedom toga, Raić Sudar u rukavu ima nekoliko rješenja, barem po jedno u svakoj liniji, a čini se da bi vrlo brzo neka od njih mogla biti konkretizirana.
Izgleda da su i klupski čelnici konačno osvijestili vapaje trenera da još za slovenskog dijela priprema popuni ključne praznine u momčadi. Tome u prilog govori i jučerašnji posjet operativnog direktora Darka Podnara, koji se na kratkom sastanku obratio
igračima u ime klupskog rukovodstva, između ostalog i kako bi im najavio skore dolaske novih suigrača. (Iz Slovenije: Dameo RAMIĆ-KOVAČIĆ)