Je li nakon pet odigranih kola vrijeme za "give me five"? Nije Istra 1961 zaslužila čistu peticu, ali uvod u prvenstvo izguran je solidnim rezultatom i zato momci zaslužuju barem poticajni pljesak. Osam prvoligaških bodova u uvodnih pet utakmica "zeleno-žuti" nisu dosegli nikad dosad, najbolji start sezone datira iz 2013. godine kad je Istra 1961 u 4. i 5. kolu ostvarila pobjede nad Interom i Cibalijom, pa uz remi iz prvog kola (Hajduk, 0:0) dosegla rekordnih sedam bodova. Te je sezone ujedno i prvi put ostvaren povijesni plasman na šesto mjesto ljestvice prvoligaša.
Analizirati stanje u momčadi nakon samo pet kola nezahvalan je zadatak, jer sastav je još u izgradnji, igrači odlaze i pristižu, prijelazni rok i dalje traje, a momčad je daleko od kompletne. Ulazak u natjecanje bio je natkriven olovnim upitnicima i neki od njih danas su lakši, ali rijetke su stvari nakon pet utakmica znatno bistrije. Ipak, nije naodmet baciti pogled...
Na planu igre teško je dati konkretniju ocjenu, kad je u ovih pet susreta Istra varirala od spektakla protiv Hajduka, do debakla protiv Lokomotive. Od raspoložene za nadmetanje u Osijeku, do bezidejne i povučene protiv Intera. Kao glavni razlozi tih amplituda ističu se uobičajeni problemi uigranosti i fizičke spreme koji zahtijevaju prilagodbu protivniku, ali koji bi se vremenom provedenim na treninzima morali sve manje osjetiti.
Isto ne vrijedi i za problem tankog kadra, s posebnim naglaskom na ovu posljednju utakmicu u kojoj je ofenzivni deficit igrača bio snažan ograničavajući faktor. Ranije je Istra pokazala da, dok joj obrana još nije na vrhunskoj razini, uza samo malo koncentracije u napadu može početi kažnjavati protivničke greške i zabijati više od prosjeka na koji su gledatelji navikli. A navikli su na utakmice poput ove posljednje protiv Intera, stoga se promjene željno iščekuju. (Dameo RAMIĆ KOVAČIĆ)
VIŠE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU