Premijera predstave "Že(d)na udaha" novoosnovanog Teatra Nemerik koji djeluje pri udruzi Distorzija održana je u Rojcu, a ovoga je tjedna imala ukupno tri izvedbe. Autori predstave su Ana Černjul, Mirjana Ban, Nives Galić, Šandor Slacki i Jelena Starčić, uglavnom dobro poznata imena iz INAT-a, a predstava je verbalna, premda je i neverbalna komponenta vrlo izražena i naglašena.
Tri žene, vrlo različite i, unatoč tome, znakovito slične, supostoje unutar malog, intimnog, zatvorenog sustava. Balansirajući na krhkoj granici racionalnog i emocionalnog, u grozničavom iščekivanju neodređenog, nedefiniranog i jedva zamislivog nečeg što bi ih moglo učiniti slobodnima i potpunima, verbaliziraju svoju ustreptalost, ranjivost, pasivno prepuštanje…
Prva asocijacija je zasigurno ona na Čehovljeve sestre, budući da se i u najavi spominju te tri različite žene. One u oko sat vremena trajanja predstave prikazuju sve svoje emocije, od strahova, slutnji, čežnji, snova, misli, a svaka od tri protagonistkinje - Ana Černjul, Mirjana Ban, Nives Galić - čini to na sebi svojstven i poseban način.
Tu je i već dobro prepoznatljivi Šandor Slacki. Uz predstavu, postavljena je i izložba slika Jelene Starčić koja se savršeno uklapa u tu umjetničku cjelinu.
Sve počinje u hodniku Rojca ispred prostorija Distorzije, gdje posjetitelje u same prostorije, kao i u bit predstave, uvodi Šandor Slacki odjeven u prijateljicu noći, svojim uvodnim monologom.
Potom tri glumice svoje monologe prezentiraju kroz prozirne, ali ujedno i mutne zavjese, gdje posjetitelj ne vidi i ne naslućuje dobro što se dešava, već samo čuje njihove snažne, potresne i na trenutke tjeskobne riječi.
Protagonistkinje, tri glumice, odjevene su u bijele svjetleće spavaćice, sugestivnom neverbalnom glumom i još snažnijim monolozima prikazuju određenu zbilju - priče koje su atemporalne i mogu biti primjenjive za sve životne sredine, a gdje su žene i žrtve i pobjednici, i ranjene i jake i krhke i snažne… (V. BEGIĆ)