Država se i u 2010. godini nastojala oslobadati obveza prema zdravlju pojedinca, obitelji i društva, uz izgovor da se provodi racionalizacija. Prema onima koji ne mogu platiti lijekove i lijecenje država je sve disfunkcionalnija i okrutnija. Na taj se nacin javno zdravstvo ne izvlaci iz krize, vec komercijalizira i dehumanizira.
Ono je u zbilji sve sporije i sve zapletenije u birokraciju te istodobno postaje odlicno mjesto za skrivanje razlicitih anomalija i kršenje prava pacijenata. Ocjena je to sociologa dr. Mirka Štifanica, profesora s Medicinskog fakulteta u Rijeci.
"Kriza zdravstva" naslov je i njegove knjige, izašle prošle godine. Indikativan je podnaslov "Zdravlje postaje roba koju bogati kupuju, a siromašni umiru".
Za stanje u javnom zdravstvu ne treba kriviti lijecnike i ostale medicinske radnike, nego zdravstvenu administraciju na najvišoj razini, smatra dr. Štifanic. S te razine upravljanja i papirologije stižu ogranicenja i upute koje moraju dovesti do pogoršanja komunikacije izmedu pacijenata i zdravstvenih radnika te kršenja prava pacijenata na zdravlje pa i život. Naime, pojedini lijecnici na odgovornim funkcijama potvrduju da su izgubili orijentaciju odnosno da su zaboravili da su - lijecnici. To ruši ugled svih ostalih samozatajnih i izvrsnih lijecnika.
- Zamislite samo što za pacijente i njihove obitelji znaci kad na ultrazvuk srca moraju cekati godinu dana. Istodobno od uglednih lijecnika cuju da su liste cekanja prenapuhane, da se pacijenti narucuju na više mjesta i kada ostvare taj pregled u drugoj ustanovi niti im se ne jave. U biti, izgleda da žele reci da su pacijenti krivi za sve, upozorava Štifanic.
Za srozavanje zdravstva proziva i politicare.
- Politicka kasta, privilegirana i u zdravstvenom smislu, postavlja nove ciljeve javnom zdravstvu, a cilj broj jedan je potrošiti manje novca. U suprotnom ce lijecnik imati problema, veli Štifanic.
Izlaz vidi u osvješcivanju, organiziranju i djelovanju svih onih koje zanima hrvatsko javno zdravstvo, ali i društvo. To su akteri koji mogu pokrenuti promjene, a radi se o prije svega humanim i moralnim lijecnicima, odanima dobrobiti pacijenta. Osim njih to su hrabri i informirani pacijenti, spremni boriti se za svoje pravo na zdravlje i život, te mediji, koji im u tom procesu mogu mnogo pomoci, smatra Štifanic.