Duge liste cekanja na preglede i pretrage, samo dopola provedene reforme, neriješeni odnosi javnog i privatnog zdravstva, nestašica lijecnika i upitna financijska stabilnost zdravstvenog sustava goruca su pitanja s kojima ce se morati suociti osoba koja nakon izbora zauzme celno mjesto u Ministarstvu zdravstva.
Pacijenti i danas predugo cekaju na zdravstvene usluge, obiteljskom lijecniku idu samo onda kad im zatreba recept ili uputnica, hrle u velike bolnicke centre koristeci se vezom i poznanstvom kad god to mogu, a na lijekove uglavnom mogu racunati ako su na listi lijekova i ne ovise o bolnickom proracunu. U ljekarne idu bez recepta, ali zato ce radije otici privatniku i platiti pregled nego otici u malu lokalnu bolnicu.
U zdravstvenom resoru u posljednje su cetiri godine zapocete reforme na svim poljima, ali prakticki ni jedna nije dovedena do kraja. Posljednji se ministar, osim uvodenjem novih davanja kojima je od gradana prikupio prijeko potreban novac za krpanje rupa u svom sektoru, može pohvaliti s nekoliko dovršenih zahvata. Obiteljski su lijecnici iz zakupaca danas pretvoreni u koncesionare koji vade krv i šivaju rane, papirnate su recepte zamijenili e-recepti, bolnicki su dugovi sanirani, a poslovanje HZZO-a dovedeno u plus, suprotno dugogodišnjoj praksi financijskih injekcija iz državnog proracuna kojima se zdravstvo spašavalo od bankrota. Reformi koje bi tek trebalo provesti puno je više.
Pacijenti bi u efikasnom sustavu zdravstva 80 posto zdravstvenih usluga morali dobiti kod svog obiteljskog lijecnika, koji danas i dalje služi uglavnom za štancanje recepata i uputnica. Bolnice bi morale obavljati više usluga u krace vrijeme da smanje liste cekanja, a da je to moguce pokazalo se u zadnjih mjesec dana, kada su gotovo sve uvele rad poslijepodne i drugu smjenu. Ugovori privatnih poliklinika s HZZO-om na ciji racun mnoge od njih žive morat ce se preispitati ako se u tom sustavu želi postici transparentno trošenje zdravstvenog novca. Treba dovršiti reformu bolnickog sustava, provesti akreditaciju bolnica, a od novog se zdravstvenog ministra ocekuje i da dovrši reformu Hitne medicinske pomoci u koju je uložen velik novac bez vidljivih rezultata.
U odlukama o rezanju izvora prihoda koji su na snazi zadnje cetiri godine, a to su participacije, zdravstveni doprinos za umirovljenike i police dopunskog osiguranja, buduci ce ministar morati dobro razmisliti odakle ce nadoknaditi taj novac. Lijekovi ce mu biti poseban izazov, jer potrošnja lijekova raste, a farmaceutska industrija na tržište plasira sve više novih i mahom skupih lijekova koje pacijenti moraju dobiti. Uz sve nedace na domacem planu, buducem ministru zdravstva dogodit ce se i ulazak u EU, koji je na podrucju zdravstva posebno škakljiva tema. Ako se dobro ne pripremi za taj dan, mogao bi mu se ponoviti poljski scenarij, gdje je u dvije godine EU-clanstva zemlju napustilo 4.000 lijecnika. Ambulante i bolnice u takvom scenariju mogle bi naglo opustjeti, a zanimanje lijecnik postati najtraženije na burzi rada. (Lj. BRATONJA MARTINOVIC/NL)