Sugestivnom, srčanom bis izvedbom jedne od njegovih najpopularnijih skladbi "Ti si mi u krvi", velika pop zvijezda Zdravko Čolić zaključio je na vizualno dojmljivoj pozornici pulske Arene čak trosatno glazbeno druženje s oko 5.000 dobro raspoloženih posjetitelja, ponajviše obožavateljica raznih generacija koje su pjevale i plesale na desetine hitova ovog vječitog mladića
. Do pauze u crno-bijeloj kombinaciji, u drugom dijelu koncerta Čolić je nastupio u tradicionalnom bijelom odijelu koji ga, kao i njegovog svojedobno bliskog suradnika Gorana Bregovića, čini vitalnim i nakon 40 godina bogate samostalne karijere.
Koncert bi bio bolji i kompaktniji da je trajao dva sata i da je set-lista od otpjevanih čak 43 pjesama bila umanjena za srednji, jednosatni dio s 15-ak manje poznatih skladbi s novijih Čolićevih albuma, iako se među njih ugurala i vrijedna starija skladba "Južnjaci", autora Đorđe Novkovića, koju nije pjevao na dva posljednja koncerta u Puli 2002. i 2008. godine.
Finiš ipak nije prepušten improvizaciji - publiku je rasplesao niz bržih pjesama od "Pusti, pusti modu", "Meraka"; "Mađarice", "Ruske" i "Ćaje šukarije", da bi samo finale primirio baladom "Stanica Podlugovi". Uz kvalitetan prateći bend i gostujući pulski gudački kvartet, lavovski posao odradilo je četvero back vokala.
U pozitivnoj atmosferi diktiranoj impresivnom energijom slavnog pjevača, za kojeg neupućeni promatrač nikad ne bi povjerovao da je zagazio u 62. godinu života, srednje i starije generacije prepustile su se osjećajima nostalgije za mirnijim vremenima svoje mladosti. Do njih nije s gradskog stadiona dopiralo razočarenje navijača lošom igrom pulskog nogometnog prvoligaša, kao ni moćan punk zvuk s Monte Paradiso festivala koji se istodobno održavao u Rojcu.
Emotivni vrhunac možda je najizraženiji bio tijekom izvedbe manje isticane balade "E draga, draga", dok je očekivano Arena uzavrela kad bi Čolić nizao svoje najveće hitove s pet ključnih albuma snimljenih za zagrebački Jugoton između 1975. i 1983. godine: od uvodnih "Produži dalje" i "Čija je ono zvijezda", do skladbi "Pisaću joj pisma duga", "Jedna zima s Kristinom", "Pjevam danju, pjevam noću" i "Glavo luda".
Da te pjesme nemaju rok trajanja, dokaz je i armija mlađih obožavateljica koje se nisu ni rodile daleke 1969., kad se Čolić kao 18-godišnjak počeo uzdizati na tada vrlo konkurentnoj jugoslavenskoj muzičkoj sceni, njegujući sve do danas glas i stas, šarm i galantnost, ali i dojmljivu jednostavnost i otvorenost.
Kao gošće na početku su nastupile pulske Teranke koje su, umjesto Čolića koji je ovaj put nije imao na repertoaru, izvele pjesmu "Loše vino", dok je 15-minutnu pauzu između dva koncertna bloka ispunio ritmički nastup crnogorskog bubnjara Dragoljuba Đuričića i četvero njegovih mlađih suradnika. (Zoran ANGELESKI; Snimio Saša MILJEVIĆ)