- Kako tumačite silnu popularnost i nakon gotovo 40 godina karijere? Je li zaslužan Vaš glas, možda izgled, šarm, galantnost ili ipak opus s brojnim hitovima?
- Mislim da se karijera ipak svodi na pjesme i autorstvo, uz naravno profesionalni odnos prema publici. To je Božja volja. Ima ljudi koji imaju dobrih pjesama pa im karijera ne traje dugo. Vjerujem u neku višu silu. Svatko ima svoju sudbinu, no moje su se pjesme i ti generacijski hitovi djelomično zadržali i prešli sa starijih na mlađe, a s mlađih na treću generaciju.
- Koja je Vaša pjesma bila najveća odskočna daska u karijeri? Je li to možda "Sinoć nisi bila tu" iz 1972., autora Kemala Montena koju je trebala prvotno pjevati Josipa Lisac?
- To je bio lokalni hit, to je bila pjesma za sarajevski Šlager sezone, i nije bio, recimo, hit u Hrvatskoj i Sloveniji.
- Ali vjerojatno jest pjesma "Gori vatra" kojom ste u Luksemburgu 1973. zastupali Jugoslaviju na Pjesmi Eurovizije?
- "Gori vatra" jest. To je praktično prvi singl koji me je lansirao u zabavnoj glazbi. Ta je pjesma osvojila Opatijski festival, pa su nakon toga zagrebački Večernji list i beogradska Express Politika zabilježili u malom podnaslovu da se, eto, pojavilo novo ime.
- Kako ste osobno doživjeli raspad Jugoslavije? Ipak ste bili najveća jugoslavenska estradna zvijezda.
- U ljudskom smislu teško, to je užas. Nemam ništa protiv, čak mi je drago da su bivše republike postale države. Mogao je rastanak biti bezbolan, ali eto, nismo takvi; takvi smo kakvi jesmo. Posljedice su osjetili svi, bez obzira koliko su se neki snašli i otišli negdje trbuhom za kruhom. Dobro je da se sada opet trguje, u regiji su ljudi upućeni jedni na druge. Recimo, na koncert u Puli gledam kao na domaći koncert, kao da sam iz Pule.
- Iako ste vrhunce karijere ostvarili kao pop pjevač, zadnjih godina okrenuli ste se etno zvuku.
- Da, ali u brzim pjesmama. Mislim da je na to utjecao i svojevrsni trend u svijetu - taj uvjerljiv latino, pa mediteranski zvuk, pa Azija, Bliski istok, sjetite se Ofra Haze, pa diskonumere iz Afrike. I svjetski izvođači počeli su koristiti određene etno elemente u pop muzici, i to je ta influenca koja je na neki način udarila i na nas. Ne ulazim ja u Bregovićevo muziciranje, ali i tu je bilo interpretacija s trubama, pa aranžmana s gudačima, pa bliskoistočni sound, ali ipak je to pripadalo Balkanu, nama i našoj narodnoj tradiciji. Nije ta primjena bila loša. (Razgovarao Zoran ANGELESKI)
CIJELI RAZGOVOR ČITAJTE U TISKANOM IZDANJU OD ČETVRTKA.