U Dnevnom boravku DC-a Rojc sinoć je otvorena izložba pulskog umjetnika Marka Vojnića Gina pod nazivom „Zbogom 20. stoljeće“ koja će se moći razgledati do 16. prosinca.
Izložba se sastoji od više umjetničkih elemenata, koji čine slike, stripovi, fotografije, citati, izlošci..., a Vojnić kaže da nikad nije bio vezan za neki medij, nego radi u materijalu za koji mu se čini da najbolje može opisati temu koju radi pa su to većinom ready made ili tekst, no najviše ovo drugo, pa do fotografije, slike ili bilo čega.
U drugoj prostoriji Dnevnog boravka na stolu se nalaze njegove mape sitotiska koje je radio u suradnji sa zadrugom Praksa kod Emila Jurcana, gdje je ljetos imao izložbu.
- Ta mapa je ispala da su to filmski citati. Igrao sam se aproprijacija i uzeo šest meni dragih filmova i od svakog filma napravio po jednu grafiku. To su talijanski filmovi iz 60-ih i 70-ih godina, a ja sam ih malo uredio na svoj način. To je bilo zanimljivo jer smo kroz te filmove pokušavali dočarati situaciju u Puli danas i reći da je više-manje sve isto. Preko te mape, izložbe koja je bila u prostoru Prakse, ovo ovdje je nastalo kao neki nastavak, objašnjava Vojnić.
Prvi rad koji je nastao nakon te izložbe odnosio se na Vojniću jako dragi film Jean-Luca Godarda "Bande a part" iz 1964. koji je ovdje citiran kroz portrete Vojniću bliskih ljudi, obitelji, prijatelja, kolega. Nastavivši rad na izložbi slučajno je uzeo dva citata Piera Paola Pasolinija i Michelangela Antonionija da bi na kraju ispalo da je skoro cijela izložba povezana nekim filmskim citatima, kao nastavak izložbe u Praksi.
Nakon toga, dogodila se nevjerojatna slučajnost. Dva dana prije koncerta grupe Eagles of Death Metal u Parizu na kojem je došlo do terorističkog napada Vojnić se nalazio u Rojcu i našao šator na kojem je napisao poznatu parolu iz Francuske revolucije "Liberté, egalité, fraternité" (Sloboda, jednakost, bratstvo) koja je zapravo bila povezana sa šatorašima u Zagrebu i izbjeglicama koje prolaze kroz Hrvatsku.
- Činilo mi se da ako to napišem na tom šatoru, da bi estetski moglo biti zgodno, a dva dana kasnije se dogodilo ovo u Parizu što mi je bilo šokantno, priča Vojnić. Tu je i jedna slika na kojoj piše "For sale" (na prodaju) uz broj mobitela.
Vojnić se vozi često po Istri pa vidi taj znak da ljudi prodaju zemlju, a na jednom zidu projicirana je i fotografija grupe ljudi snimljena 1968. Nije bitno tko je na toj fotografiji, ali jest bitno što je snimljena u to burno vrijeme ideoloških nemira koje su predvodili mladi ljudi te je Vojniću važna poveznica tog vremena i ovog sada.
Svi radovi na izložbi su povezani tom idejom kako je bilo prije i kako je danas. Iz te cjeline jedino iskaču stripovi koji su dodani dan prije izložbe, a koje Vojnić crta kada ima vremena pa svako toliko izađe neki crtež uz koji napiše nešto što ne mora nužno imati smisla.
Tu ima svega, neki crteži doista žele nešto reći, a neki ne, već su nastali čisto kao prilika autoru da se opusti pa ovdje ti stripovi služe više kao neka dekoracija.
Predgovor izložbi napisala je Janka Vukmir, a otvaranje su uveličali i DJ-evi Teddy Lee i Marko B. (M. RADIĆ, snimio D. ŠTIFANIĆ)