Osobni bankari, osiguravatelji, ekonomisti najcešca su zanimanja onih koji su se odazvali neformalnom sastanku udruge Franak koji je održan u pulskom kaficu Foška. Dvosatnom sastanku prisustvovalo je 30 sudionika, a buduci da nije bilo mjesta za sve u kaficu, mnogi su ostali ispred ulaza. Kako su rekli sami sudionici, došli su ih svih krajeva Istre, a najviše je bilo Puljana i Porecana koji su se dogovarali da slican sastanak uskoro održe i u svom gradu.
Sastanci i u drugim gradovima
Osnivacka skupština udruge održana je u Splitu 19. srpnja, upravo na dan kada je švicarski franak dostigao svoju rekordnu vrijednost od 6,48 kuna po srednjem tecaju HNB-a.
- Nakon skupštine podnijeli smo zahtjev za registraciju Gradu Zagrebu i ocekujemo da cemo do kraja kolovoza dobiti rješenje te krenuti s konkretnim koracima. Do tada održavamo neformalne sastanke s gradanima. Dok smo mi veceras u Puli, naši kolege održavaju sastanak u Osijeku, a sutra smo u Rijeci. Trenutna strategija nam je skupljanje potencijalnih clanova i jacanje organizacije. Jer što nas bude više i što udruga bude brojila više clanova, to ce naši zahtjevi imati vecu težinu.
Mi smo nešto poput sindikata koji zastupa radnike nasamarene promijenjenim uvjetima banaka, i rastom kamata i tecaja, kako franka tako i eura kojima smo financirali kupnju automobila i stanova te njihovu adaptaciju. Da bismo mogli s tim bankarima ravnopravno razgovarati, moramo imati clanstvo iza nas. Zato je potrebno da se uclani što više gradana, tim se rijecima Istranima obratio Božo Ivoševic, jedan od pokretaca udruge Franak. Rekao je da se od osnivacke skupštine u svega nekoliko dana u udrugu uclanilo 500 ljudi putem internetske stranice.
Želimo život, ne golu egzistenciju
- Živim u Zagrebu i nemam nikakvo zalede. Kupio sam stan od 48 kvadrata kreditom cija je otplata vezana uz "švicarce". Na pocetku je rata iznosila 3.000 kuna, a sada je ona narasla na 4.800. Za nas koji smo ugovorili takve kredite govore da smo špekulanti. Njima porucujem da ni ja ni ostali nismo špekulirali sa svojim životom, i to na 30 godina.
Zašto sam uzeo kredit u "švicarcima"? Tada je HNB upozoravao na mogucu volatilnost franka i objavio da s 95-postotnom pouzdanošcu mogu utvrditi da bi u narednom razdoblju franak mogao aprecirati za 18 posto. Vodeci se tim tvrdnjama, prihvatio sam taj rizik jer su ostali uvjeti, poput kamate, bili povoljniji nego kod ostalih stambenih kredita, kunskih i onih vezanih uz euro. Sada smo doživjeli da su nam rate kredita poskupjele za 60 posto. Udruga Franak nam je jedini preostali nacin da se izborimo za svoj gradanski život, a ne da se borimo za golu egzistenciju, zakljucio je Ivoševic.
Istrani koji su se odazvali sastanku prepricavali su svoje životne strahote. Moglo se cuti da su se neki propili, a neki žive na tabletama za smirenje. Neki su se zbog toga rastali od partnera, a vecina je morala potražiti dodatni posao. Neki su se predstavili rijecima: "Ja sam dužnicki rob koji odgaja male robove".
Banke nece stanove, traže novac
Na skupu je jedna gospoda iznijela da je na pocetku ratu placala 4.200, a sada 6.600 kuna mjesecno te da joj je vrijednost glavnice porasla s 95 na 115 tisuca eura. Druga gospoda je navela da joj je rata povecana s 3.200 na 6.100 kuna jer je banka cak devet puta povecala kamatu, a prvi put vec mjesec dana nakon što je odobrila kredit iako je u ugovoru pisalo da je kamata fiksna prvu godinu otplate. Treca gospoda je navela da joj je banka povisila ratu s 2.400 na 4.500 kuna.
- Sada me bankari zovu u 18 sati i govore da tecaj raste, a da mirovina mog supruga ne pokriva ratu. Osjecamo se kao posljednji kriminalci, a sav novac su nam uzeli ovrhom. Treba ici na tužbu i kaznene prijave protiv celnika banaka zbog prijevare i necemo mirovati dok njima ne zagorcamo život. Trebamo ih tužiti i zbog duševne boli, navela je jedna dužnica "švicaraca".
Mnogi korisnici tih kredita su prepricavali da su prestali otplacivati police životnog osiguranja koje su vinkulirane u korist banke i služe kao instrument osiguranja kredita. Požalili su se da im je država lani ukinula porezne olakšice, što im je pokrivalo jednu od 12 godišnjih rata.
- Htjeli smo prepustiti bankama stanove i vratiti se u podstanare ne bismo li tako skinuli omcu s vrata zvanu galopirajuca rata kredita. No, bankari su nam porucili da ako prodajom stana ne dobiju iznos glavnice kredita, ovrhama ce nas teretiti za razliku. A to onda znaci da smo i bez stana i bez novca. Ovako smo sada samo bez novca, bio je jedan od zakljucaka s preksinocnjeg skupa.
- Mi smo prije nekoliko godina ušli u ducan koji se zove banka. Nešto je koštalo devet, a drugo 10 kuna. Uzeli smo ono jeftinije, ali nitko nije na tom jeftinijem proizvodu napisao da je to otrov. Mi smo krivi što smo uzeli otrov, a netko drugi je kriv što se taj otrovni proizvod našao na polici s ostalima. Mi smo za to da rizik snose obje strane, i dužnik i vjerovnik, rekao je rijecki koordinator udruge Franak Tomislav Prpic.