Iako ce se o fenomenu ogromne popularnosti turskih sapunica u Hrvatskoj i regiji raspravljati i nakon vecerašnje posljednje epizode "1001 noci" na RTL-u, u kojoj se ocekuje da ce Šeherezadino srce nakon svih patnji i boli izabrati Onura, ipak je "1001 noc" - pored vec zahuktalih nasljednica "Ezel" i "Asi" - bila prva koja je stigla iz nama, povijesno, i ne toliko daleke Turske. Kulturološki moment razlicitosti, ali i slicnosti, sudeci prema stavovima nekoliko vjernih gledateljica, pokazao se glavnim magnetom i razlogom velike komercijalne uspješnosti ove serije.
- Kada sam seriju prvi put vidjela, prvo me iznenadio turski jezik jer su serije na televiziji mahom na engleskom. Iako je gluma puno bolja nego u hrvatskim sapunicama, serija sama po sebi nije nikakvo remek-djelo, niti sam ocekivala da ce takva biti. Pocneš gledati, pratiti radnju, kaže nam jedna Puljanka koja je poželjela ostati anonimna.
- Odmah na pocetku bila je vidljiva jaka kemija izmedu Šeherezade i Onura, što se na kraju pokazalo autenticnim jer su se junaci i u stvarnom životu vjencali. S druge strane privukli su me i obicaji koji su prikazani, zatim ljepote Istanbula. Sve je to nešto drugo u odnosu na ono što je dosad prikazivano na televiziji, kaže naša sugovornica koja je zbog serije i sama poželjela otici u Istanbul.
- Rekla sam mužu da cu ga voditi u Istanbul na svadbeno putovanje na kojem još nismo bili. Prije toga smo htjeli ici u Prag, kaže sa smiješkom. Naucila je i poneku rijec na turskom, dok je za neke vec znala da su turcizmi. Posebno joj je zanimljivo koliko su Hrvati poturceni što se tice jezika, primjerice kroz rijeci kao što su hajde ili jastuk, dušman, a da se ne govori o drugim rijecima kao što su šejtan, jazuk, evala, mašala, koje se više govore nešto istocnije, pogotovo u Bosni.
Primijetila je da u turskim serijama, za razliku od meksickih, nema afektiranja, a i Turci su po mentalitetu slicniji ovim prostorima od Meksikanaca.
Kulturološke razlike izmedu Zapada i Istoka po njoj se vide u odnosima unutar obitelji. "Odnosi su prisniji, osjeca se poštovanje djece prema roditeljima, što je dobro, a to se malo gubi kod nas. Možda bi te prisnosti i poštivanja trebalo biti više i u našoj sredini", smatra ona.
Jezik im je vrlo melodican
Alice Pljakic, turisticka djelatnica u pulskoj agenciji T.A.G. Travel, kaže da je u pocetku pratila seriju, negdje do Božica, a da joj je onda s vremenom postala dosadna.
- Ako ništa drugo, ta je serija gledateljima razbila predrasude o Turskoj i Turcima. Ta je sapunica pametno i bolje od ijedne marketinške kampanje i prospekta promovirala Istanbul. Serija mi je na pocetku privukla pažnju jer sam htjela vidjeti kako izgleda ta zemlja, kako zvuci turski jezik, kako izgledaju njihovi stanovi.
Jezik im je vrlo melodican, a interesantno mi je bilo tu i tamo prepoznati neku poznatu rijec koju mi koristimo kao turcizam a da nismo ni svjesni da je tudica, poput camca ili okna, nadovezuje se na prijašnju sugovornicu, dodajuci da je seriju gledala i kao turisticka djelatnica. "Osobno nikad nisam bila u Istanbulu, ali je cinjenica da serija zaintrigira covjeka da posjeti taj grad", kaže.
Jedna pulska frizerka kaže nam da nije od samog pocetka gledala seriju. Prvih 15 propuštenih epizoda prepricala joj je jedna mušterija.
- Ta me gospoda navukla na tu seriju, a onda sam se toliko vezala da sam sve epizode unaprijed gledala na internetu. Kad mi je došao poprilicno visok racun za internet, muž mi je prigovarao da sam te novce mogla dati nekome kome je zaista potrebno. Ja, recimo, ne mogu gledati meksicke i španjolske sapunice jer su mi nekako nestvarne, a cesto i vulgarne. U ovoj seriji lijepo je i s puno topline prikazana ljubav Onura i Šeherezade, a svidala mi se i ta drugacija kultura, jezik. Sad vec gledam seriju "Ezel" i bolja mi je od Šeherezade, kaže ova Puljanka.
U Puli ne uce turski jezik
U bitno vecem Zagrebu popularnost serije potaknula je i tecajeve turskog jezika, no u Puli taj interes nije iskazan.
- Ne, nije bilo niti jednog upita za ucenje turskog jezika. Puljani su umjereniji, nisu tako pomodarski nastrojeni, veli direktorica Triangola Darija Thorburn.
Taj interes nije zabilježen ni u pulskom Puckom otvorenom ucilištu. "Kad bi postojao, vjerujem da bismo našli profesora turskog jezika. Mi, naime, osim standardnih indoeuropskih jezika poducavamo i arapski jezik kao i sanskrt", kaže ravnateljica Milka Vojnic Vitasovic. Svojevremeno je, dodaje, u modi bio španjolski.
- Kada su koncem 90-ih bile prikazivane španjolske sapunice, znali smo imati po dvije grupe od desetak ljudi. Nažalost, danas ljudi imaju sve manje novca i pohadaju tecajeve stranih jezika jedino iz poslovnog motiva, ako to mogu kapitalizirati i naplatiti. Ranije se jezik ucio i iz osobnog zadovoljstva; toga više nema. Sada je sve podredeno tržištu, kaže Vojnic Vitasovic. Ona nikad nije gledala niti jednu sapunicu, pa tako ni "1001 noc".
- Nemam tih navika. Radim cijeli dan, a navecer stignem procitati Glas Istre. Preko vikenda imam drugaciji nacin opuštanja poput izleta u prirodu. Ta škatulica mi zaista ne treba, zakljucuje.
Sapunice se olako elitisticki odbacuju
Hajrudin Hromadžic, docent na Odsjeku za kulturalne studije Filozofskog fakulteta u Rijeci, tvrdi da je trenutna popularnost turskih televizijskih sapunica prije svega posljedica širih trendova u produkcijskim politikama, tako da on ovo pitanje ne bi sužavao na relaciju Hrvatska - Turska.
- Evidentno je da postoji svojevrsna globalna produkcijska ciklicnost kada su u pitanju televizijske novele, tako da donedavnu kvantitativnu dominaciju južnoamerickih novela sada u sve vecoj mjeri zamjenjuju turske, kaže Hromadžic.
- Sjetimo se samo kakvu su popularnost na ovim prostorima imale velike americke sapunice poput "Dinastije" i "Dallasa", a nešto prije njih prvi globalno popularan uradak tog tipa bio je "Gradic Peyton". Naravno da sve to sa sobom nosi i donosi odredenu kulturološku prtljagu, pomjera perceptivne granice kada su u pitanju kulturni, povijesni, religijski, etnicki i slicni stereotipi.
Sve to može imati cak i svojevrstan emancipatorski ucinak, što se cesto, svjesno ili nesvjesno, zaboravlja kada se ovi medijski žanrovi cesto paušalno, iz svojevrsne elitisticke perspektive, olako odbacuju kao trivijalni i kvalitativno podkapacitirani medijsko-kulturni uraci, veli on.
Prema njegovom mišljenju, ako tražimo slicnosti i eventualne poveznice izmedu dominantnih kulturnih konteksta u Hrvatskoj i Turskoj, njih je nemoguce izolirati od povijesne uvjetovanosti višestoljetne dominacije Otomanskog Carstva u najbližem susjedstvu današnje Hrvatske, te kulturnih i religijskih ostavština tog perioda u današnjoj BiH, te dijelom u Srbiji i Crnoj Gori, koje su ljudima u Hrvatskoj najvecim dijelom srodan i prepoznatljiv set identifikacijskih kodova.
Džabe mu pare kad ga zadesi takva nesreca
Maša Kolanovic, viša asistentica na Odsjeku za kroatistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i književnica, podsjeca da su se prije "1001 noci" na ovim prostorima strastveno ljubile mnogobrojne sapunice poput "Dinastije" i "Santa Barbare", ciji su se likovi doživljavali kao najbliža svojta pa su se za njih placale mise, a djeci davala imena po njihovim nadimcima.
- Možda nije sasvim nevažno da su se sve tri serije pojavile u društveno krhkim vremenima: "Dinastija" i njezin materijalno raskošan svijet u razdoblju dekadentnog socijalizma s politickom, gospodarskom i nacionalnom krizom u dnevnom boravku, "Santa Barbara" u vrijeme rata 90-ih kad je puška bila na ramenu, a "1001 noc" u vrijeme stegnutog remena i opce moralne krize hrvatskog društva, kaže.
No, napominje da se uspjeh tih serija ne može tumaciti iskljucivo iz te podudarnosti kao ni iz puke društvene potrebe za eskapizmom. Važnu ulogu, kaže Kolanovic, igra i smještanje gledanja sapunice u specificnu politiku vremena svakodnevice i slobodnog vremena koje je povezano s trenucima privatnog odmora, vremena koje ce si gledatelj, nešto cešce gledateljica, priuštiti nakon napornog radnog dana.
- Takve serije nikada nece doživjeti vrtoglavi uspjeh, primjerice, u vrijeme trajanja godišnjih odmora. Popularnost sapunice sadržana je i u njezinoj žanrovskoj formuli: s jedne strane vizualna raskoš, bilo da je rijec o teksaškim tajkunima ili egzoticnoj Turskoj, a s druge emocionalni realizam' (džabe mu pare kad ga zadesi takva nesreca), kaže ona. Posebno je zanimljiv njen komentar da važnu razlikovnu ulogu u stvaranju fenomena "Tisucu i jedne noci" u odnosu na "Dinastiju" i "Santa Barbaru" zasigurno predstavlja njezino marketinško bildanje u kojem se mogu naci sa serijom (ne)povezani artikli: od kuharice do vibratora.
- U vrijeme "Dinastije" i "Santa Barbare" potrošacka kultura na ovim prostorima još nije imala takav omjer i znacenje pa nam se zbog toga fenomen "1001 noci" može priciniti osebujnijim od prethodna dva slucaja, napominje Kolanovic.
Same posljedice popularnosti serije u ''življenoj kulturi'', kao što su porast interesa za putovanja u Tursku ili ucenje turskog jezika, smatra dobrodošlim pojavama širenja granica vlastite mentalne dnevne sobe.
- Baš ce mi biti drago ako se medu hrvatskim gledateljima nade bar jedan šovinist koji želi nauciti turski i koji razmisli dvaput prije nego što šakom udari nekog Onura ili bilo kog Drugog, kaže Maša Kolanovic. (M. RADIC - Z. ANGELESKI)
Zbog "1001 noci" i Puljani letjeli za Istanbul
Da je popularnost serije "1001 noc" utjecala na povecan interes
Puljana za Istanbulom kao turistickom destinacijom potvrdila nam je
Silvija Baldaš, savjetnica za putovanja u pulskoj poslovnici Atlas
airtoursa.
- Interes se definitivno povecao pa smo tako imali dva carter leta iz
Zagreba, jedan u prosincu, a drugi u veljaci, i u svakom po 120-150
putnika iz cijele Hrvatske, a i redovne linije su dobro popunjene pa se
za svaku turu prijavi 20 do 30 ljudi, rekla nam je. Carter letove su,
što baš i nije uobicajeno, prodavali i u Konzumovim trgovinama. No i to
ne bi trebalo previše cuditi buduci da je upravo zbog velike gledanosti
"1001 noci" Agrokor Zagreb pozvao glavne glumce i s njima snimio reklamu
za Konzum.
Ljude koji su se odlucili na putovanje u Istanbul privuklo je i to
što se obilaze lokacije na kojima je serija snimana. Neki su se na
carter letove odlucili zbog serije, a neki i zbog niskih cijena jer su
putovanja s carter letovima barem za tisucu kuna jeftinija od ostalih
programa za Tursku. U cetiri dana posjeti se Istanbul, a u cijenu su
ukljuceni obilazak, nocenje i dorucak.