Jesu li stvarno poljoprivredni poduzetnici u Hrvatskoj svoje gospodarske pogone gradili mahom bespravno, kako nam je nedavno rekao dr. sc. ?ordano Peršuric, direktor poreckog Instituta za poljoprivredu i turizam, koji je privatno bez dozvole sagradio pogon za preradu grožda u Peršuricima?
Iz lokalne, istarske perspektive prica je prilicno složena pa je na državnoj razini problem vjerojatno još zamršeniji da bi ga se jednostavnim dekretom moglo odmrsiti.
Zakon omogucuje, opcine otežavaju
Zakon o gradnji omogucuje minimalnu gradnju na poljoprivrednom zemljištu, a detalje utvrduju lokalni prostorni dokumenti. Prema Prostornom planu Istarske županije takoder je nacelno moguce graditi gospodarski pogon na poljoprivrednom zemljištu, ali su jedinice lokalne samouprave u pravilu tu mogucnost u svojim planovima svodile na simbol.
Vodile su se nacelom da je lakše zabraniti bilo kakvu gradnju nego ostaviti mogucnost da se na mala vrata razbukta bespravna i protupravna gradnja. Naime, još nije riješen, a pitanje je i hoce li ikada biti riješen niz slucajeva bespravne stambene gradnje na poljoprivrednom zemljištu u Istri. Zato lokalne vlasti pušu na hladno. Takav pristup, kažu vinari, ogranicava njihove poduzetnicke projekte, cak dovodi do apsurda da se istarska malvazija iz vinograda na Višnjanštini proizvodi u Dalmaciji.
Zakon o gradnji ostavlja ogranicene mogucnosti gradnje na poljoprivrednom zemljištu, ali jedinice lokalne samouprave svojim prostornim planovima utvrduju vlastita pravila gospodarenjem prostora. Na podrucju grada Poreca, na primjer, graditi se može vinarski, vocarski ili maslinarski pogon ovisno o kvaliteti zemljišta - na kvalitetnom zemljištu dozvoljena je gradnja na poljoprivrednoj površini od najmanje 10 hektara, manje kvalitetnog zemljišta morate imati pet, a zemljišta najslabije kvalitete dva hektara.
Uvjeti gradnje jednaki su kao za gospodarske zgrade u servisnim zonama, ali projekt mora dobiti zeleno svjetlo Povjerenstva za arhitektonsku uspješnost, cime bi se trebalo osigurati kvalitetno oblikovanje. Na Višnjanštini možete sazidati gospodarsku gradevinu od 12 cetvornih metara visoku 2,6 metara i bez infrastrukture - samo na poljoprivrednoj parceli vecoj od 10.000 metara.
Dakako, morate imati dozvolu za gradnju. Ernest Tolj kupio je prije gotovo pet godina 16 hektara poljoprivrednog zemljišta obraslog u šumu. Iskrcio je šumu, posadio vinograde, ali istarsku malvaziju proizvodi u vinariji u Dalmaciji.
- Bilo je logicno na tom istom zemljištu napraviti vinariju i podrum, ali prema važecim prostornim dokumentima to nije moguce. Pokušali smo utjecati da se preko županijskog plana, koji ostavlja mogucnost gradnje, potaknu izmjene opcinskog plana, ali nismo uspjeli. Kao, postoji mogucnost gradnje vinarije u industrijskoj zoni. Ne pada mi na pamet graditi podrum uz autoservis, na primjer. Zato grožde iz višnjanskih vinograda prevozim hladnjacama u vlastitu vinariju, pa istarsku malvaziju proizvodim u Dalmaciji.
Ni ona nije uz vinograde, nego sam renovirao staru vinariju u naselju. U Dalmaciji je, što se toga tice, još vece ludilo nego u Istri, zbog zašticenog obalnog pojasa, kaže Tolj. Veli da svi razgovori o tom problemu u Ministarstvu zaštite okoliša i prostornog uredenja završavaju tvrdnjom da nije u njihovoj ingerenciji, odnosno da ga pojedinacno mogu riješiti jedinice lokalne samouprave.
"S obzirom na kompetencije raspoloživih opcinskih službenika izmjena plana u Višnjanu mogla bi trajati cetiri-pet godina", kaže Tolj. Medutim, ima u Istri primjera kako se to može riješiti. Jedan od njih je Grad Rovinj koji je propisao da Gradsko vijece može dozvoliti gradnju poljoprivrednog pogona na poljoprivrednom zemljištu - ako procijeni da je investitor ponudio dobar gospodarski program i da projekt gradevine odgovara intenciji. Vinar Vivoda i maslinar Cvitic svoje su pogone izgradili na temelju odluke Gradskog vijeca.
- Imam 10 hektara vinograda na Grimaldi. U Europi bi bilo logicno da je uz takav vinograd i podrum. U svijetu je to potpuno drugacije riješeno. Cuo sam od mnogih vinara da traže u svojim opcinama da se prostornim dokumentima omoguci gradnja vinarija i podruma. Otvorena je mogucnost brendiranja Hrvatske kao vinarske regije i politicki establišment bi nas sada morao cuti i riješiti probleme.
Nakon što se država odredila prema vinu kao strateškom proizvodu, vlast mora shvatiti što radimo i zašto. Ne mogu i dalje hrvatska vina biti 15-ak posto skuplja od susjednih talijanskih zbog hrvatske fiskalne politike. Naši kolege vinari iz susjednih zemalja na vino koje prodaju u svojim podrumima obracunavaju nižu stopu PDV-a. Kod nas toga nema. Osnovali smo i Odbor za zakonodavstvo koji bi trebao utvrditi povoljni zakonski okvir za vinare. S puno strana cuo sam o frustracijama vinara jer ne mogu uložiti u gradnju vinarija na svom terenu, uz vinograde, kao što je to drugdje u svijetu, kaže Ivica Matoševic.
Elegantno rješenje iz Bala
Bilo bi, možda, lako zagovarati gradnju podruma u vinogradima da u Istri nema jedne druge tradicionalne price - price o stancijama. Vecina njih je napuštena, a neke su jednostavno prerasle u naselja gradnjom (što legalnom, što divljom) stambenih prostora. Puno je tradicionalnih stancija "pokopano", a gradnja podruma mogla bi zapravo biti stvaranje novih stancija, ponovno na poljoprivrednom zemljištu, nauštrb nasadima.
Bale su taj problem riješile najelegantnije u Istri - studijom o valorizaciji ruralnog krajobraza. Opcinskim planovima nije dozvoljena gradnja na poljoprivrednom zemljištu, ali zato je ova studija podloga za revitalizaciju 28 nekadašnjih stancija - mogu se graditi podrumi, staje i drugi poljoprivredni pogoni i stambeni dijelovi, kao nekada. Propisano je kako i koliko je na svakoj stanciji moguce graditi.
A nisu samo istarski, odnosno hrvatski vinari u neprilici. Od Ružice Gelo iz Hrvatske gospodarske komore, koordinatorice hrvatskog pregovarackog tima za poljoprivredu, saznajemo o problemu koji imaju stocari. "HGK je analizirao problem legalnosti stocarskih farmi i utvrdeno je da najveci broj farmi nema potrebne dozvole. Taj je problem nastajao posljednjih desetljeca, nelegalan status stvara niz drugih problema, a jedan od njih je nemogucnost sudjelovanja u provedbi programa iz pretpristupnih, a kasnije i postpristupnih fondova.
Najvece poteškoce u procesu legalizacije su vezane uz izmjene prostornih planova i vrlo visoke troškove legalizacije objekata. Osim legalizacije starih, veliki problem u izgradnji novih farmi je odredba da se moraju graditi 500 metara od naseljenog mjesta, što povecava troškove gradnje", saznajemo od Gelo. (Sniježana MATEJCIC)
Uvozimo pet puta više
Prema podacima Ministarstva poljoprivrede, u Hrvatskoj je prije
dvije godine bilo registrirano nešto više od 16.500 proizvodaca grožda i
vina, a pod vinogradima je bilo ukupno 32.000 hektara, koji su dali
869.000 hektolitara vina, od kojih 60 posto kvalitetnih.
Hrvatska je u 2007. godini uvezla 15.699 tona vina vrijednosti 27,3
milijuna americkih dolara. Godinu dana ranije uvezeno je osam posto
manje. Istovremeno je iz Hrvatske na svjetsko tržište izvezeno samo
3.088 tona vina vrijednih 13,7 milijuna dolara. Kolicina izvezenog vina
bila je dva posto manja nego godinu dana prije, ali je ta manja kolicina
donijela 21 posto više novca proizvodacima.