U novom klubu "Kotač" u prizemlju pulskog Rojca, tom multimedijalnom prostoru Edusplash platforme, sinoć su se za bogatu koncertnu večer Art & Music Festivala pobrinula četiri žanrovski različita benda - Flo Masters i Urar iz Pule, Svemirko iz Zagreba i Straight Mickey and the Boyz iz Beograda.
Večer je otvorio pulski bend Flo Masters sastavljen od tri "veterana" pulske scene, Davida, Kolumba i Črleta te mlađeg pjevača Sergeja. Predstavili su se uvjerljivom polusatnom stoner-grunge-rock-heavy svirkom, oplemenjeni dojmljivim, potentnim i čistim Sergejevim glasom koji priziva Zeppeline.
Urar je vedar pulski trio predvođen gitaristom i pjevačem Deanom Gotalom. Žanrovski neuhvatljivi, s dobrim glazbenim temama, naišli su na dobar prijem publike, što nije nebitno s obzirom na poslovičnu strogost pulske r'n'r publike. Rijetkom je posjetitelju nedostajala bas gitara, no pokrivala ju je Aida Dražić na bariton saxu, posebno u dobroj uvodnoj skladbi. Kao veliko osvježenje Aida daje osebujan glazbeni doprinos bendu. Publika je posebno dobro reagirala na pjesmu "To je ljubav, ti to ne razumiješ". Urar su potvrda da pulska undergorund scena ima mesa i izvan očekivanog gitarskog punkerskog izričaja. Nastali prošle godine, Urar dovršava u studiju album, čiji će materijal predstaviti 1. prosinca u Galeriji Makina, a dan kasnije u Galeriji HUiU-a. Postava sa saksofonom, gitarom i bubnjem (Emil Rojnić) upućuje na težnju avangardnijem izrazu i iziskuje dobro popratno ozvučenje, koje je ovaj put, zbog generalno "muljavog" zvuka, posebno naštetio Uraru i zagrebačkom Svemirku.
Ugodno iznenađenje bio je upravo Svemirko, lucidan zagrebački sastav predvođen glazbenikom i producentom iz Đakova Markom Vukovićem, a pulskoj su se publici predstavili pjesmama s debitantskog albuma "Vanilija", objavljenog početkom ove godine. Za njihova nastupa, dobar dio starije beskompromisne (dodali bismo, i isključive i uskogrudne) pulske publike, već od uvodnih pjesama "Žena od vanilije" i Miris grada", zamijenila je bitno mlađa, studentska i dominantno ženska publika koja se rasplesala na njhov eklektičan plesni spoj dream popa i synthpopa (s jednom učestalom, uvjetno rečeno, japanskom dionicom), na zvuk koji priziva Spandau Ballet, ali i bendove Tahiti 80 i Wild Nothing, a od domaćih Bou, Olivera Mandića.
Beogradski furiozan trio Straight Mickey And The Boyz došli su u Pulu s epitetom benda koji se zbog eksplozivnih nastupa mora vidjeti uživo. Odlično usvirani, sirove energije (impresivna ritam sekcija, a bas im pod efektom reže kao još jedna gitara), predstavnici su beogradske škole bendova poput Repetitora. Trio u kojem sva trojica pjevanjem obogaćuju glazbenu sliku, dobro izgledaju na stageu, a oni koji vole takvu glazbu uživali su i oduševljavali se sve više iz pjesme u pjesmu. Istina je, isto tako, da kod nešto zahtjevnijih slušatelja, stvari nakon 20-ak minuta postaju predvidljive i pomalo dosadne, a to je slučaj i sa Svemirkom. Kod Boysa taj energičan miks garažnog rocka, grungea, hard corea i prije svega hard rock bluesa sličnog Partibrejkersima (posebno u pjesmi "Ne osećam se dobro"), najefektnije je izražen u skladbi "Svaki dan postajem sve lakši". U prvim redovima poklonici su im bili sve znojniji. (Zoran ANGELESKI)