O Monteparadisu se zapravo može govoriti kao o underground pandanu nekom prazniku ili višednevnoj svetkovini. Jer vec gotovo dva desetljeca punkeri iz šire ili bliže okolice znaju da je prvi vikend u kolovozu rezerviran za hardcore masovku u dvorištima nekadašnje vojarne Karlo Rojc u Puli, a godinama prije na tvrdavi u susjednom kvartu.
To dobro ilustrira podatak da su prije nekoliko godina promotivni materijali, plakati festivala greškom štampani bez osnovnih podataka o vremenu i mjestu njegova održavanja. Publika nikad nije izostala. Time se ovaj festival razlikuje od brojnih festivala kojima smo zatrpani ljetnih mjeseci.
Tu se ne radi o pukoj konzumaciji glazbe najdražeg benda, vec o godišnjem subkulturnom okupljanju. Tako je Monteparadiso, hardcore punk festival u organizaciji istoimene udruge, proteklog petka i subote doživio svoje 19. izdanje.
Službeni program odvijao se u unutarnjem dvorištu Rojca, a neslužbeni svuda naokolo. Koncerti pocinju u 21 sat, pojedinacne svirke traju otprilike 45 minuta, a glazba se na glavnoj bini gasi u dva sata. Sinoc su nastupili Brickheads i The Bayonettes iz Srbije, domaci E.N.D. i možda najocekivaniji talijanski Impact i švedski Skitsystem, dok su In-sane iz Slovenije otkazali nastup.
Iako na listi bendova nema previše žanrovskih odstupanja, moglo bi se reci da su Skitsystem odradili nastup festivala. Publika traži žestoku, brzu i bucnu svirku. Ukratko, hardcore.
U subotu se više njih odlucilo investirati u ulaznicu no dan ranije, kad se do besplatnog ulaza za sve, nakon što bendovi završe s nastupima, u vanjskom dvorištu Rojca, na stepenicama, oko šatora i vozila stvarao popratni program u režiji mnogobrojnih posjetitelja kojih je bilo i više od tisucu.
Ovog puta, za razliku od prošlih godina, distribucije su se smjestile dublje unutar dvorišta, a ne na samom ulazu u festivalski prostor. Ponuda je bila standardna, od odjece do literature, a sve za upotpunjavanje ili gradnju imidža.
Po završetku nastupa uživo cijela scena seli se bliže ulazu. Ispred baze, kluba Monteparadiso u podzemlju zgrade. A tamo se, na betonskom plesnom podiju Paradiso diska do jutarnjih sati vježbaju nezamislivi plesni koraci i okupljaju diskoklape.
Monopol nad zvucnicima imaju iskljucivo albumi domacinskog Kvalitetnog Disko Benda Šuma. Publika je, pak, stilski, punkerski homogena. No, dogodi vam se i da sretnete odvažne likove u likra tajicama i zlatnoj šljokicastoj imitaciji rockerskog kožnjaka, kao i one odjevene u zaštitu od sunca za šoferšajbe.
Možete naletjeti i na, kako se sama predstavlja, današnju verziju djevojcice sa šibicama, koja u jednoj boci od raspoloženih posjetitelja skuplja svoj vecerašnji jedinstveni koktel. Sve je to Paradiso. Po 19. put.