Ni noćas, posljednje večeri prvog izdanja Dimensions festivala u i ispred štinjanske tvrđave Punta Christo, nije manjkalo odlične i stilski raznovrsne elektronske glazbe, kao ni izvrsne atmosfere koji ovu, inozemnim gostima zapanjujuću atraktivnu lokaciju drže začaranom već dva tjedna - od masovnog i lucidnog Outlooka do intimnijeg, a glazbeno podjednako kvalitetnog Dimensionsa.
Ostat će, možda dijelom i s pravom, kritike dijela pulske javnosti da je to kolonizacija u čijim užicima zbog skupoće ulaznica ne mogu masovnije sudjelovati i osiromašeni domaći ljudi, no isto tako, svaki odlazak na koncert Dylana, Springsteena ili Radioheada u nama najbliže talijansko mjesto, pulske će fanove s benzinom, cestarinom, hranom i nimalo jeftinom kartom stajati skuplje od četverodnevnog štinjanskog uživanja u glazbi najuglednijih svjetskih izvođača dubstepa, housea, drum and bassa i srodnih elektronskih žanrova te konzumirabnje rijetko miroljubive atmosfere, posve suprotne našoj nasilnoj društvenoj svakodnevici. To ulaganje, jasno, ima smisla ukoliko pratite i volite tu vrst glazbe. Spuštanje je to u biti najsvježijeg, najprogresivnijeg dijela glazbenog Londona, ali i Skandinavije, Amerike, Australije u mali Štinjan na dva uzastopna produžena vikenda, k tome u postsezoni.
Bez nasilja, gdje među tisućama rasplesanih ljudi ugledate, kao sinoć, naša tri-četiri policajca kako sa sendvičima u ruci opušteno hodaju, gotovo poskakuju kroz tu gužvu, kao da su dežurni vatrogasci za kišna razdoblja. Dok je prva noć Dimensionsa, u četvrtak, ponudila na razini live acta i bendovskih svirki najjača festivalska imena (Nicolas Jaar, Little Dragon, Four Tet, Mount Kimbie, Portico Quartet), a izvan glavne pozornice odličnog Jacka Sparrowa i Floating Points, petak Gold Pandu i Carla Craiga, subota je u krugu od svega stotinjak metara istodobno nudila cijenjenog norveškog diskoidnog DJ-a Todda Terjea, izvrsnog detroitskog funk-soul house producenta Thea Parrisha te na tradicionalno najžešćoj undergorund Mungo's pozornici mračnog i moćnog Amita. On je postupno razludio publiku - od duba s dodacima indijske tradicionalne glazbe do iznimno sugestivnog drumm 'n' bassa, sve uz fascinantnu snagu soundsystema i basova.
Ostatak noći odnosno ranojutarnji sati pripali su također jakim imenima - Moodymannu, Marcelu Dettmannu i Ben Klocku. Od domaćih jakih imena tijekom veleri su nastupili Eddy Ramich i Petar Dundov. (Zoran ANGELESKI/Snimio Dejan ŠTIFANIĆ)