Završetak s prvacima crnog vala

Isteklo je pravo korištenja fotografije
Isteklo je pravo korištenja fotografije

Priveden je kraju 1. bunker festival zabranjenih i zaboravljenih filmova koji se održavao u Multimedijalnom centru Luka tijekom prošlog tjedna, a programski je obuhvatio poznata cenzurirana djela hrvatske i srpske kinematografije. Medu prikazanim ostvarenjima našli su se filmovi svojedobno ideološki nepoželjnih hrvatskih autora (Krsto Papic, Branko Marjanovic, Lordan Zafranovic) i njihovih srpskih kolega (Lazar Stojanovic, Miroslav Antic i Želimir Žilnik).

Buduci da Žilnik zauzima posebno mjesto u ovoj skupini (zbog šikaniranja u domovini tijekom 1970-ih bio je prisiljen snimati u Njemackoj), na festivalu su prikazana cak tri njegova filma.

Najprije slavno i Zlatnim medvjedom nagradeno djelo "Rani radovi", a zatim noviji filmovi "Evropa preko puta" i "Kud plovi ovaj brod". Žilnik je stilski prepoznatljiv po vještom kombiniranju elemenata igranog i dokumentarnog filma, što je itekako uocljivo u filmu "Kud plovi ovaj brod". Sniman je s naturšcicima tako da pojedini prizori ostavljaju dojam dokumentarizma, ali cjelokupna prica ipak sugerira da je rijec o fikciji, odnosno težnji igranofilmskoj rodovskoj pripadnosti. Žilnikov junak (Giuseppe Pastorchich) je vitalni stariji Talijan istarskog podrijetla, koji namjerava pronaci ženu da bi udovoljio majcinoj želji, a ta ce ga potraga odvesti put Madarske, Bugarske i Crne Gore.

Žilnikov znameniti crnovalovski kolega Živojin Pavlovic (Šabac, 1933. – Beograd, 1998.) takoder je pokazivao iznimno umijece u kombiniranju vrsno razradene price s angažiranim politickim stajalištima.

U "Zasedi" (1969.) prati mladoga komunista (Ivica Vidovic) koji u neposrednom poracu proživljava nesretnu ljubav s lokalnom ljepoticom (Milena Dravic), dok s filmskih ekrana trešte Staljinovi propagandni kadrovi, a komunisticki vlastodršci love preživjele pripadnike lokalnih cetnickih odreda. Pavlovic iznimno dojmljivo sukobljava tragicnu ljudsku sudbinu i razocarani idealizam s beskrupuloznim nehumanim sustavom (uopce ne cudi da film nikad nije pušten u kinodistribuciju), a istodobno održava pažnju vrsnim redateljskim stilom i sjajnim vizualnim rješenjima. Narocito je upecatljiv kadar u kojemu radnici preko mosta nose izokrenute dijelove velikog reklamnog panoa sa Staljinovim likom, koji ce u završnici osvanuti na partijskoj svecanosti.

Valja zakljuciti da se 1. bunker festival zabranjenih i zaboravljenih filmova, pod vodstvom Zorana Ivezica, pokazao zanimljivim i poželjnim filmskim iskustvom, narocito u ovom razdoblju kad se ljetna festivalska ponuda naglo gasi. Jedino zacuduje blagi odaziv publike.


Podijeli: Facebook Twiter