U Rojcu je jučer završen 9. Antifa festival, a jedno od predavanja bilo je i na temu novog desnog ekstremizma o čemu je govorio politolog Antonio Čelan iz Pule.
On je objasnio kako i zašto danas funkcioniraju ekstremno desne, neofašističke stranke i što ih održava na životu, što je potkrijepio primjerima iz Francuske, Švicarske i Nizozemske. Radi se o novom fenomenu koji se pojavio unatrag 30, 40 godina kada se pojavljuju nostalgične, neofašističke stranke.
Danas svaka europska zemlja ima neku marginalnu strančicu koja povremeno iskoči, no u istočnoj Europi i zemljama nekadašnje Jugoslavije drugačiji su uvjeti nastanka ovakvih stranaka kojima je obilježje populizam. Populizam može biti desni i lijevi, a u populističkoj retorici društvo je podijeljeno na dva fronta, npr. radišan narod i korumpirana elita.
Desničarima će tako neprijatelji biti stranci i mainstream stranke. Kako reče Čelan, populizam cvjeta uoči izbora, a stranke s ovakvom retorikom predstavljaju se kao personifikacija volje naroda.
Nove ekstremističke stranke počele su se pojavljivati jer stare stranke desnice i ljevice nisu mogle naći odgovore na pitanja poput globalizacije i imigracije. Nacionalizam je jedno od obilježja ekstremno desnih stranaka, no Čelan je napomenuo da postoje različite vrste nacionalizama pa smatra da se ovdje zapravo više radilo o nativizmu, o brojanju krvnih zrnaca po principu "ili jesi naš ili nisi naš".
Ostala su obilježja rasizam i ksenofobija, antidemokracija i insistiranje na jakoj državi kao otporu globalizaciji i imigraciji. U njihovoj logici svijet je crno-bijel pa onaj tko je tuđi predstavlja sve ono loše.
O punku je zadnji dan festivala govorila sociologinja Ivana Mijić koja uz kolegu Benjamina Perasovića radi na istraživanju "Punk u postsocijalističkim zemljama" pokrenutim na inicijativu Hilary Pilkington sa Sveučilišta Warwick u Coventryju, a provodi se još i u Rusiji i Njemačkoj.
Svoje istraživanje rade u Puli, baš zbog Monteparadiso festivala, a ljudi su je odmah prihvatili tako da se stvorila, kako kaže, "idealna istraživačka situacija" te je ovdje napravila 19 intervjua, a želja joj je i da objavi knjigu o pulskoj punk sceni.
Kako reče Perasović, Pula ima i kontinuitet koji npr. Zagreb nema jer se ovdje već 20 godina održava Monteparadiso. Osim toga, napomenula je Mijić, Monteparadiso se prvi put održao 1992. kada je u ostatku Hrvatske tako nešto bilo nezamislivo. Pričala je i o seksizmu u punku i dominaciji muškaraca napomenuvši da pulska punk scena po tom pitanju nije mačistička nego "maskulina" za razliku od ruske scene gdje ima i silovanja žena.
Mijić je govorila ukratko i o počecima punka te počecima njegovog istraživanja kroz birminghamsku i čikašku školu, spomenuvši usput kako muzikologija punk definira kao buku, a ljude koji se time bave kao ljude koji ne znaju svirati što je po njoj itekako pogrešno. (Napisao i snimio Mladen RADIĆ)