Kao i uvijek red je koju rečenicu pridodati o činu otvaranja u Areni i vatrometu; Arena nije bila baš onako popunjena kako smo navikli na otvaranju, vatromet se i dalje nabolje vidi ispred Arene, a crveni tepih i nije baš kiptio nekim iznenađenjima i zvijezdama. Po običaju, više volimo govoriti o sebi nego predstaviti druge, pa smo dva putu u jednom danu slušali što je htio Umjetnički odbio svojim izborom, a nismo čuli imena čak nekoliko žirija, ni vidjeli ih nismo, a trebali smo kad smo ih već zvali i izabrali (ima i zanimljivih imena). Na sreću, izostale su govorancije političara, a ono što je rečeno je protokolarno i dovoljno. A sad o filmovima drugog dana.
Šarolik izbor kojega je teško staviti u neki jednostavan predznak; dva Slovenca: Žiga Virc s dokumentarcem "Houston, imamo problem!" - u hrvatskom natjecateljskom programu - i Mitja Okorn u poljskom filmu (?), međunarodnog programa i izvan konkurencije. Pa ti sad budu prorok u vlastitoj Areni. No, na sreću oba su filma izvrsna, s tim da je doks u znaku Tita, Jugoslavije i one golicave urote koja uvijek skreće potrebnu pažnju, pa ako dodamo Tileta kako se kupa preko puta na Vangi i da je cijeli zaplet oko YASA-e ili NASA-e, svemirskog programa (tko je komu podvalio) krenuo baš iz Pule s nacrtima Slovenca Noordunga i kasnije s Katarine, eto zašto je u Areni.
Dramaturška dosjetka
No, ovaj uradak iz obiteljske radionice Vircevih, uz scenarista i redatelja Žigu, tu je i Boštjan kao koscenarist i Andrej za kamerom, a mislim da sam još negdje vidio nekog od članova, fantastična je dramaturška dosjetka za ozbiljnu filmsku priču holivudskih dosega, ovdje snažno podebljana dokumentarnim materijalom pa se urota, ili možda ne, čini toliko stvarnom i mogućom baš kao ono o Djedu Božićnjaku, o čemu kao jedan od važnih sudionika u filmu priča Slavomir Žižek - nitko u njega ne vjeruje, a svi ga slave i dočekuju i tako istina ide dalje. Vircevi su s(p)retno protrljali po lampi u nekom od arhiva od Beograda i Zagreba do Washingtona i duh Jugopovijesti je izašao na vidjelo. I zašto ne bi bilo kako se pretpostavlja da je bilo: Tito pred bankrotom prodao SAD-u svemirski program, malo su pritom frizirali i lagali, poslije gradili socijalizam u raskoši na Galebu i vilama diljem Juge, tko nije slušao bio je preodgojen, a Ameri utjerivali dug-prevaru u kojoj je stradao u Dallasu i jedan od Kennedyjevih, možda i od Udbe, dok se Tito, dakako kao Supermen, izvukao iz zamke CIA-e.
Naravno, tu je i Pag, Ivan Pavić, pronađena kćer, hrvatska koprodukcija, auto Yugo Amerika kao nova podvala i raspad SFRJ-ota zbog neraščišćenih računa iz vremena YASA-e. Umjesto zaključka nudim načelo CIA-e - preko osamdeset posto posla je širenje dezinformacija. Ovo je zadnja vijest iz njihovih arhiva (vjerujte kome hoćete): Marijan John Markul, 1955 L.A. FBI-u kaže da je pravi Tito nestao u Rusiji 1937. (4. V. '55). Bio '53. u Jugoslaviji - Tito imao sve prste, a pravi nije imao dva prsta; Tito visok 180, drugi 160 cm (iz 1953.). Razgovarao s njim 1928., u Jugoslaviji; u Parizu 1933. imao pak ruski naglasak kao Živko Topalovich i očito je riječ o ruskom generalu Nikoli Lebkaevu. (Mate ĆURIĆ)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU