Izložba fotografija Marine Paulenke "Drugi dom" otvorena je sinoć u pulskoj galeriji Makina, gdje će se moći razgledati do kraja mjeseca. Kako je rekla sama autorica, na ovim fotografijama snimila je kaznionicu u Požegi, jedinu žensku kaznionicu u Hrvatskoj gdje više od 130 zatvorenica izvršava kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci i duže.
Tragovi ženske prisutnosti
- Hrvatskim "Zakonom o izvršavanju kazne zatvora" određeno je da je fotografiranje ili snimanje zatvorenika dozvoljeno samo na način u kojem im se ne otkriva identitet. S obzirom da povijesni reduktivni forenzički portreti svojim prikazom brišu sve osim kriminalnog identiteta, fotografijama zatečenih prizora spavaonica, ćelija, kupaonica, ‘osobnih’ stvari i njihovih nevidljivih tragova, pokušavam prikazati slojevit način života žena lišenih slobode, koje su u društvu često predstavljene i doživljene kao one "Druge".
Unutar iste priče, prikazujem šest svojevrsnih klastera, u kojima vizualiziram teme poput ženskosti, intimnosti, majčinstva, doma, te nadzora i arhitekture, kako bih naglasila tragove ženske prisutnosti unutar kaznionice, kazala je autorica.
Ona je također kazala da je to bio njezin diplomski rad, budući da je diplomirala fotografiju na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti, te da je u trenutku kada je posjetila kaznionicu za potrebe diplomskog rada, tamo boravilo i troje djece u dobi do tri godine.
- Preispitujem pojam slobode unutar i van arhitekture nadzorne institucije, uspoređujući ju pritom s obiteljskim domom, koji je često model prema kojem zatvorski sustavi funcioniraju u svrhu "preodgoja žena". Prema mnogim feminističkim teorijama, obiteljski dom je središnje društveno poprište u kojem je žena istovremeno subjekt i objekt nadzora, no ako dom liči na zatvor kako onda promišljati javnu instituciju u kojoj zatvorenice izvršavaju kaznu zatvora, ističe autorica.
Sudbine žena i njihove priče
O njezinome je stvaralaštvu govorila povjesničarka umjetnosti Paola Orlić, koja je naglasila veliki autoričin rad i trud za prezentaciju takve tematike, što nije nimalo lako.
- Autorica je obilazila ovu kaznionicu i putem prikaza prostora, prikazala je i sudbine tih žena, njihove priče, a bez da pokaže same te žene. Ovdje je uložen veliki trud i Marina je predstavila sjajan prikaz svega toga, kazala je Orlić, koja je istaknula da je to jedna od najaktivnijih umjetnica mlađe generacije.
Za popratni katalog povjesničarka umjetnosti Leonida Kovač je zapisala "Projekt Marine Paulenke fokusira upravo odnos sintagme dano da bude viđeno i ženstvenosti dislocirane u kontekst koji izmiče normativno reguliranim prostorima ženskosti. I tu se rešetka, kao ono doista dano da bude viđeno pojavljuje istodobno u funkciji označitelja mjesta (radnje) i aparata".
Marina Paulenka rođena je 1985. godine u Vinkovcima. Završila je diplomski studij fotografije na Akademiji dramske umjetnosti i diplomski studij grafičkog dizajna na Grafičkom fakultetu u Zagrebu. Djeluje kao samostalna umjetnica te je članica je HZSU-a i HDLU-a. Direktorica je Međunarodnog festivala fotografije Organ Vida, a za svoj rad dobila je nagrade i priznanja. (V. BEGIĆ)