U Napulju su nepravomocnom presudom na višegodišnje zatvorske kazne osudena trojica bivših celnika talijanskog brodogradevnog poduzeca Fincantieri. Luciano Lemetti, Giuseppe Cortesi i Antonio Cipponeri osudeni su na 7,6, odnosno šest i tri godine zatvora te na placanje višemilijunskog iznosa.
Nepravomocna presuda prvostupanjskog suda izrecena je nakon više od pet godina rasprava kojima se uspjela dokazati krivicna odgovornost trojice bivših celnika za smrt uzrokovanu mezoteliomom pleure kod cak 37 radnika brodogradilišta u Napulju.
Uz rodbinu umrlih, parnicu je dobilo i 26 radnika koji su oboljeli od azbestoze nakon višegodišnjeg rada tijekom kojega su bili u stalnom dodiru s azbestom. Sud je dokazao da su celnici znali da je azbest smrtonosan, no unatoc tomu nisu ništa poduzeli da bi zaštitili radnike pa su nastavili koristiti taj jeftini materijal sve dok talijanski parlament nije izglasao zakon o zabrani uporabe azbesta.
Dakle, oni koji su trebali i mogli znati, a znali su, jesu sljedeci: vlasnici tvornica, bankari koji su financijski podupirali proizvodnju, doktori i ostali djelatnici u domeni tzv. medicine rada, celnici sindikata, politicari…
Znalo se svugdje u svijetu da azbest uzrokuje rak, znalo se za smrtonosnu moc sitnih vlakana minerala cak 1.300 puta sitnijih od ljudske kose koji se preko dišnih organa uvlace do plucnih alveola. Znalo se, primjerice, i u bivšoj Jugoslaviji koja je gradena uporabom tona i tona azbesta u gotovo svim gradevinskim zahvatima rekonstrukcije, u poslijeratnom razvoju brodogradnje, u izgradnji radnickih stambenih kvartova, proizvodnih pogona.
Proces u Torinu se nastavlja, poznatelji talijanske sudske prakse vele da ce trebati nekoliko godina da se sve završi, no vijest iz Napulja ce svakako pridonijeti pozitivnom razvoju dogadaja u korist žrtava.
Pocetkom ovog tjedna istražni sudac Raffaele Guarignello, koji je najzaslužniji za to što je proces u Torinu uopce poceo, doveo je na sud radnika tvornice Eternita u Casale Monferratu koji je ispricao kako su celnici Eternita rješavali pitanje cišcenja pogona i uništavanja proizvodnog viška odnosno škarta.
Desetljecima je tvornica Eternita zagadivala rijeku Po koja je, pak, najodgovornija za zagadenost Jadrana: otrov i smrt, a sve u službi profita.