"Mislila sam da ćemo se, kad stanu svi ti ratovi i mržnje, što mi je jako teško palo, restartati i početi ispočetka, vidjeti što se dogodilo, reći da je to bilo bezveze, da su se užasne stvari događale, da su ljudi ubijani; da ćemo se razumjeti. Otišao je i Milošević, no to se nije dogodilo. Čekala sam, čekala i ništa se nije dogodilo. I kad je 2005. na televiziji objavljen snimak Škorpiona, iako sam znala za Srebrenicu i sva stradanja, taj je snimak bio šokantan. Počela sam razmišljati kako bih se ja osjećala da je pištolj držao netko koga ja znam, štoviše, netko koga ja volim. Najviše me zanimala ta žena, stavila sam se u njenu poziciju i pokušavala shvatiti zašto su ljudi tijekom 90-ih pristajali i šutjeli, a znali su što se događa".
Vanjsko i skriveno lice
Ovim je riječima Mirjana Karanović, redateljica i glavna glumica filma "Dobra žena", koji je u srijedu prikazan pulskoj publici, pojasnila temu i motive snimanja svog redateljskog prvijenca. Jednu od najcjenjenijih glumica u regiji, koja je kao glumica debitirala 1980. u "Petrijinom vencu", sada je kao redateljicu i scenaristicu privukla priča o strašnom zločinu specijalne srpske vojne jedinice Škorpioni nad muslimanskim civilima, počinjenom tijekom rata u okolici Srebrenice. Središnji lik njezina filma je Milena (koju ona glumi) koja nakon 30 godina braka sazna da je njezin suprug bio u Škorpionima te je prisiljena donijeti odluku treba li nastaviti život kao i do sada, skrivajući istinu od sebe same, ili ostaviti svoj dosadašnji život i započeti jedno novo poglavlje.
"Svi mi imamo vanjsko lice i ono koje krijemo", rekla je jučer autorica.
- U početku sam se užasno bojala kako ću to napraviti. No, dobro sam funkcionirala s obje strane kamere, uspjela sam razdvojiti glumački odnos prema liku i potrebu redatelja da ima pregled nad čitavom situacijom. Znala sam što treba i što hoću. Stalno sam sebi govorila: 'Pa u redu je, u redu si'. I tako je išao dan pod dan, kazala je autorica. Veliku publiku u Srbiji očekuje tek s televizijskim prikazivanjem filma, no, kaže, ljudi kao da ga ne vole gledati. Na nekim projekcijama po Srbiji bilo je zanimljivih dijaloga, pa su tako neki osporavali autentičnost snimke, a neki prigovarali da žena u filmu nije trebala izdati muža.
Hrabrost i profesionalnost
Njenu hrabrost da se kao glumica upusti u režiju te njenu profesionalnost u radu istaknuli su jučer, osim producenata, i glumci u filmu Anđelka Simić, Isidora Simijonović, Ksenija Marinković i Bojan Navojec. (Z. ANGELESKI)